Početak i kraj pravne države jeste efikasan izvršni postupak. Neefikasnost u sistemu izvršenja sudskih odluka u Srbiji dostigla je takve razmere da je bila već ustaljena praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu da zbog nedelotvornosti izvršnog postupka presuđuje u mnogim predmetima protiv Republike Srbije.

Zbog dužine trajanja izvršnih predmeta, zbog mogućnosti ulaganja bezbroj prigovora i žalbi, zbog raznoraznih razloga za odlaganje izvršenja, zbog procesnih zloupotreba u svrhu odugovlačenja postupka, u Strazburu su donošene presude da su zbog nedelotvornog sistema izvršenja kršena osnovna ljudska prava građana na suđenja u razumnom roku i na delotvoran pravni lek.

Nakon što se po broju predmeta pred Evropskim sudom za ljudska prava popela na vrh lestvice, Republika Srbija se (uvek sa zakašnjenjem) uhvatila u koštac sa tim problemom. U saradnji sa USAID i Programom za reformu stečajnog i izvršnog postupka (BES), Ministarstvo pravde Republike Srbije prvo se saglasilo sa formiranjem Stručne grupe za reformu izvršnog postupka. Ova grupa radila je od novembra 2007. do aprila 2008, a u maju iste godine Ministarstvo pravde oformilo je radnu grupu, sastavljenu od velikog broja pravnika (sudija, profesora, advokata, bankara) za izradu nacrta izmena Zakona o izvršnom postupku. Nakon četiri godine rada, bezbroj okruglih stolova, prezentacija i višemesečne javne rasprave, konačno je u decembru 2011. godine donet novi Zakona o izvršenju i obezbeđenju, koji je u primeni od 17. maja 2012. Srbija je time učinila značajan korak napred u pravcu efikasnog izvršnog sistema.

Ali najnovija dešavanja oko izvršenja pravnosnažne i izvršene presude Privrednog suda u Novom Sadu u sporu ATP Vojvodina i umešača Ilije Devića protiv tuženog Grada Novog Sada, pokazuju da Srbija, polako i sigurno, ide šest koraka unazad. Naime, u dva izvršna predmeta iz iste pravosnažne presude kojom je dosuđeno da Grad mora da isplati 1,3 milijarde dinara odštete ATP Vojvodini, kao i troškove zastupanja umešača, sud je odložio sprovođenje rešenja o izvršenju na zahtev Republičkog javnog tužilaštva, konkretno zamenika RJT Snežane Marković.

Ovakve odluke suda nisu zasnovane na zakonu. Odredbama čl. 6. Zakona o izvršenju i obezbeđenju propisano je da je postupak izvršenja i obezbeđenja hitan, te da u tom postupku nije dozvoljeno odlaganje izvršenja, osim ako zakonom nije izričito propisano drugačije. To pravo na odlaganje niti jednim jedinim propisom nije izdvojeno u korist Republičkog javnog tužioca, niti je to nekim propisom izričito propisano.

Istina, odredbama Zakona o javnom tužilaštvu predviđeno je da javni tužilac može zahtevati odlaganje ili prekid izvršenja odluke kad smatra da postoje razlozi da se vanrednim pravnim sredstvom pobija odluka doneta u sudskom ili drugom postupku. Međutim, ova odredba mogla je da se primenjuje ranije, ali u novom ZOI mogućnost odlaganja više ne postoji. Zakon o javnom tužilaštvu čak i ne propisuje izričito da je „odlaganje izvršenja dozvoljeno ukoliko javni tužilac podnese zahtev za zaštitu zakonitosti.“ S druge strane, Zakon o parničnom postupku propisuje da podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravnosnažne presude protiv koje je izjavljena.

Dakle, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i po Zakonu o parničnom postupku i po Zakonu o izvršenju ne može da zadržava izvršenje pravosnažne presude. Privredni sud u Novom Sadu izmislio je nešto što u pravu ne postoji, a to je da je Zakon o javnom tužilaštvu „poseban propis“ u odnosu na Zakon o izvršenju i obezbeđenju i da se isti ima primeniti neposredno na konkretni slučaj. Međutim, Zakon o javnom tužilaštvu uređuje pitanja organizacije i nadležnosti tog organa, uslove za izbor i prestanak funkcije tužioca, vrednovanje rada, napredovanje, disciplinski postupak i druga pitanja od značaja za rad javnih tužilaštva. Ni u jenom segmentu se tim zakonom ne uređuje izvršnopravna materija, niti on zato može biti lex specijalis u odnosu na ZIO.

Istina je da u jednom od ova dva izvršna predmeta, gde je potraživanje 1,5 milijardi dinara, postoji mogućnost da dođe do otežanog poslovanja Grada. Ali sud i tužilac zaboravljaju da ova parnica traje od 2007. godine, pa je prosto neverovatno da za sve ove godine izvršni dužnik nije rezervisao sredstva u slučaju eventualnog gubitka spora. Iz ovoga što su uradili republički javni tužilac i sada sud jasno je i zašto nije.

Na kraju, prema odredbi člana 21. Ustava Republike Srbije, pred Ustavom i zakonom svi su jednaki i svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije. Za svakog običnog građanina, jednako kao i za poznavaoca prava, postavlja se jedno logično i životno pitanje: Da su se stranke u sporu našle u obrnutoj situaciji i da Grad Novi Sad potražuje od ATP Vojvodine ili gospodina Ilije Devića ili bilo kog građanina ove zemlje, na osnovu pravnosnažne i izvršene presude, iznos od 1,3 milijarde dinara sa zakonskom kamatom, da li bi zamenik republičkog javnog tužioca Snežana Marković ikada tražila odlaganje izvršenja, da li bi uopšte podnela zahtev za zaštitu zakonitosti i da li bi Privredni sud u Novom Sadu odložio izvršenje?

Autor je advokat u Novom Sadu i član radne grupe koja je učestvovala u izradi teksta novog Zakona o izvršnom postupku

Kontradikcije

U rešenjima Privrednog suda u Novom Sadu kojim se odlaže izvršenja rešenja, izvršna sudinica nije navela koji su to zakonski razlozi za odlaganje izvršenja. Međutim, u obrazloženju pobijanog rešenja podrobno je citirala navode tužilaštva iz zahteva za odlaganje izvršenja. Između ostalog, posebno se apostrofira da bi Grad pretrpio nenadoknadivu štetu i istovremeno bi došlo do blokade računa, što bi onemogućilo rad dužnika u kome je zaposleno na stotine ljudi, pa bi sve to dovelo do poremećaja u radu svih gradskih službi: škola, obdaništa, bolnica, komunalnih službi i drugo, takođe bi dovelo u pitanje funkcionisanje socijalne zaštite, regresiranje boravka dece u predškolskoj ustanovi vrtićima i boravak dece ometene u razvoju… Međutim, aktuelni gradonačelnik u medijima daje sasvim drugačije ocene. „Grad ne bi bankrotirao, ali bi se narušila finansijska stabilnost. U tom slučaju morali bismo ući u rebalans budžeta, a bilo bi ugroženo investiciono angažovanje grada. Tu mislim na kapitalne projekte, poput Bulevara Evrope, deo kanalizacione mreže ili prečistača“, izjavio je gradonačelnik u emisiji RTV „Jedan na jedan“. On je naglasio i da „sigurno neće biti ugroženo finansiranje plata, izdvajanja za zdravstvo, obrazovanje i ostale socijalne kategorije“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari