Kad Tesla Vučiću predaje raport 1Foto: Medija centar

Da ne znam gosprdara, mislio bih da su mu zli i opaki zamešatelji… možebiti neko od stranih savetnika… smestili. To da mu Nikola Tesla, poredeći ga sa sobom, pred onakvim i onolikim zvanicama predaje raport – to je, što bi klinci rekli, zbilja vrh vrhova. To se niko i nikada pre njega nije setio!

Ni veliki Džugašvili, ni inspirativni Benito, ni sarkastični Idi Amin… da ove Putine i Trampove i ne pominjem!

– Da, i njega su osporavali a njegove vizije ismejavali, „seća se“ veliki Nikola, nonšalantno pokazujući na maketu Beograda na vodi i Novog Vizionara koga su svi Srbi… i sve manjine, i svi susedi … dobili. A on, gosprdar vizionar, skroman i preskroman kako ga je guru Šešelj učio, smerno sluša „Teslu“ koji ga veliča nudeći gostima posluženje … „pa da vam pokažem nešto od mojih izuma…“.

Sluša ga sve merkajući reakcije divljenja Mila i ostala tri člana, kolege s juga Ivanova, pajtosa sa severa Orbana… koji za njega nema saveta … natovke Gotemeler … te brata Rogozina, prijatelja Hojt B Jia … i svih ostalih, svetskih i naših, brojnih i prekobrojnih… Svih koji mu se dive… na moći koju vizionarstvom i čudotvorstvom stvara!

Neki naši, dok ushićeno mlataraju koje čim pred nosevima, kritički mrmolje o Tesli što se nije više posvetio klimatskim promenama i rashladnim uređajima, nego se sada zvanice, zadivljene al zajapurene u svečanoj prilici, osvežavaju ličnim i priručnim sredstvima.

I svečano obraćanje gosprdara je bilo vizionarsko. Treba ga samo čuti i pročitati u pravom ključu. Staviti Ja tamo gde se on sebi obraća sa Mi! … Pa umesto „Promenili smo se…“ čuti ili čitati: Promenio sam se i spreman sam da se menjam, iznova svakog dana… Ili: Preterano sam glasan kada pričam, ali i zastrašujuće tih kada ćutim… Volim i mrzim istim intenzitetom, često ne praveći nikakvu razliku i ne znajući šta, u tom trenutku, tačno radim … I zato: Mitovi su mi stvarnost, i to u tolikoj meri da mi budućnost izgleda kao nešto sasvim nepotrebno, a „sutra“ mi je najstrašnija reč, jer bih zauvek da živim u onom juče, pošto sa onim danas ne znam šta da radim…

Da li ikoga čudi što je Druga svečanost Gosprdarove inauguracije obilovala tolikim čudima koja se ne mogu objasniti Brehtovim pojmom „začudnosti“? Što je, recimo, ministar spoljnih poslova Dačić, u okviru svečanosti morao ili hteo… pred zapanjenim stranim gostima da (za)peva „O sole mio“… I što nikog ne beše da mu kaže: – Nemoj, bre, da zapevaš! … I što su danima, širom Srbije, sakupljana deca … nekoliko stotina dece ! … da bi na inauguraciji njemu i gostima otpevala srpsku himnu!… Da li ikoga čudi … što se srpski patrijarh Irinej … u okviru svečanosti inauguracije… fotografiše sa mandatarkom Anom Brnabić …(ne) odustajući od svojih ogavnih osuda LGB populacije… Da li ikoga čudi … što su na svečanosti … svojim maskama prisutni i rimski imperatori sa ovih drevnih srpskih prostora? Ne, jer i pored svih čuda svako zna da tako mora biti! … Rimski imperatori su… učiće deca u školama… prethodnici našem gosprdaru vizionaru!

Autor je novinar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari