Bila sam uverena da je polaganjem zakletve u Skupštini Srbije, nad Ustavom i Miroslavljevim jevanđeljem, pred poslanicima, ministrima, diplomatskim korom, crkvenim velikodostojnicima…

… prolaskom kroz špalir garde i strogo kontrolisane grupe građana u zgradu predsedništva, preuzimanjem zastave i državnog pečata, svečano da svečanije ne može biti inaugurisan novoizabrani predsednik Srbije.

Kad ono, međutim, svečano uvođenje bivšeg premijera na novi položaj šefa države tek predstoji 23. juna delom ispred a delom unutar Palate Srbija, u prisustvu oko pet hiljada zvanica. Biće tu šefovi država, ne zna se još kojih, ali najsigurniji su ovi iz susedstva, hrvatska predsednica Kolinda Grabar Kitarović već je potvrdila dolazak, biće tu delegacije pojedinih zemalja, EU… i opet crveni tepih, svečani špalir vojnika, vojni orkestar… ukratko, biće to velika predstava za inostrane goste i domaću javnost i tako će novoizabrani predsednik Republike ostati upamćen i po dupliranju, to jest uvođenju dve inauguracije, jedne prema Ustavu a druge po uzoru na Molitveni doručak u Vašingtonu. Bolje i tako nego da je datum pomeren, pet dana kasnije, na 28. jun odnosno Vidovdan, nametnule bi se nezgodne analogije sa svetskom promocijom Miloševića na Gazimestanu, a to aktuelni predsednik Srbije, očito, nije hteo, mada će se i tom prilikom, ne sumnjam, oglasiti.

U Ustavu i Zakonu o predsedniku Republike nigde se ne pominje nijedna a kamoli dve inauguracije! Pominje se i citira samo zakletva, izbori, nadležnosti, sedište, sredstva za rad predsednika Republike, njegova bezbednost, nespojivost funkcija i sukob interesa, javnost rada, mandat, imunitet, razrešenje, ostavka…

Ima se, može se! Od viška glava ne boli!

Ako je cilj ove naknadne, odnosno druge inauguracije, okupljanje članova političke, društvene i poslovne elite regiona, Evrope i sveta, njihovo povezivanje, radi boljeg međusobnog razumevanja, smirivanja ekonomske krize, zamrznutih konflikata i realizacije novih planova kao što je „Berlin plus“, Balkanska unija, te razni značajni susreti na margini skupa… to su osobiti politički razlozi koji, dakako, mogu da imaju opravdanja. Čak, ako se sve ovo radi zbog pukog marketinga Srbije u predturističkoj sezoni, uz tematske snimke i projekcije srpskih regiona, srpskih kulinarskih specijaliteta, nije samo po sebi loša zamisao, ali se nameće pitanje da li je mogla da se napravi jeftinija reklama. Uzgred, a nije za uzgred, niko osim odabranih nema pojma koliko će cela ova svečana ceremonija, koja je ujedno i bezbednosni izazov, da košta, ali očito u suficitu budžeta odmah su nađene para za to, dok će izdvajanja za „značajno“ povećanje plata i penzija tek da se razmatra krajem godine… u osvit beogradskih i možda nekih drugih vanrednih izbora…

Pošto ne postoji zvanično objašnjenje koji je to „javni razlog“ za dve inauguracije, onda sva tumačenja ostaju u sferi pretpostavki. Dve dobre sam pomenula a one lošije možete da nađete u izveštaju „Transparentnosti Srbija“ koji problematizuje temu „svrsishodne državne pomoći ili političkog marketinga“, što može da asocira na drugu inauguraciju, koja će biti vanredni i radostan događaj u glavnom gradu Srbije. Ali ako se zna da i ona radujuća vest o 18,8 tona zlata kojima raspolaže Srbija kao lider na Balkanu i 63. na listi država sa najvećim rezervama monetarnog blaga, ne sijaju mnogo u interesu građana Srbije, ne treba isključiti oprez. Naime, mnogo oko toga ostaje u domenu poslovne tajne, dakle netransparentno, a pretpostavlja se da oko 50 stranih kompanija „buši“ po Srbiji i ulažu između 10 i 100 miliona dolara godišnje.

Indikativan je podatak za rudnik Lece u Medveđi koji slovi za najbogatije nalazište zlata u Evropi a koji se tri puta bezuspešno pokušavao prodati, pa mu se cena prepolovila na 285 miliona dinara, a koji se, iako nema kupca, prema navodima ekonomiste Dejan Jovovića, eksploatiše i dat je u zakup kompaniji „Lajf stoun“ iz Dubaija. Ta firma je samo prošle godine u tom, neprodatom, rudniku iskopala zlata u vrednosti od 50 miliona evra. Ako me nije zeznuo konvertor valuta, za tu „berbu“ je mogla nekoliko puta da kupi rudnik i da joj bogato ostane a i država je mogla da ga vrati pod svoje i subvencionira i bogato joj ostane… Zašto to nije urađeno niko to ne zna, što je mnogo veći problem od neznanja o razlozima druge inauguracije.

Možda će se i eksploatatori rudnika Lece, „Lajf stoun“, naći među važnim zvanicama predsednika Republike, jer oni su zbilja našli svoj životni, dragi, kamen u Srbiji, a to što ga izmiču građanima Srbije, tema je za dijalog najavljen u prvoj inauguraciji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari