Više od 200 godina duga tradicija nečeg tako bezazlenog kao što su svetski festivali piva, u Beogradu je uspela da mutira u petodnevno nasilje nad pola grada. U Roterdamu, Minhenu, Londonu, Pragu, Sjedinjenim Državama – svi ti festivali su vesela i bučna mesta, i traju obično danima, neki i nedeljama – ali se svakog dana završavaju najkasnije do ponoći, a dok traju, u društvu i dalje važe sve norme i zakoni.

Ovde, naprotiv, tokom pet dana i pet noći su suspendovana ustavom garantovana građanska i ljudska prava Beograđana, jer su koncerti na otvorenom, koji predstavljaju dominantan deo ovog festivala, ozvučeni tako da se čuju u gotovo celom gradu. A sve to uz podršku gradskih vlasti. U promociju Bir festa bili su lično uključeni gradski menadžer, predsednik Skupštine grada, i direktor Turističke organizacije Beograda (TOB). Njihova „institucionalna podrška“ urodila je manifestacijom usred grada čiji je nivo buke bio takav da pet punih dana i noći za stotine hiljada Beograđana jednostavno nisu važila prava na zdravu životnu sredinu, nesmetano uživanje imovine, psihičko i fizičko zdravlje, na odmor i javni red. Ova prava su gradske vlasti suspendovale zbog jednog festivala. U beogradski bir fest se slila sva arogancija, neurbanost i autizam koji su već godinama zaštitni znak gradskih vlasti. On je kruna te kulture bahatosti koja se ustoličila i koju svaka nova vlast spremno prihvata i dodatno poneguje.

Komunalna i regularna policija i razne inspekcije, u čijim se prostorijama takođe sve čulo (po rečima operatera), nisu intervenisale na masovne pozive u pomoć građana iz svih delova grada, jer nisu nadležne u slučaju prijavljenih skupova koje podržava grad. Predsednik Skupštine grada, gradski menadžer i direktor TOB znaju da u Beogradu moraju da budu zaštićeni svi oni građani koji ne žele da učestvuju u Bir festu. Ipak, oni su odlučili da moramo da učestvujemo svi, i protiv svoje volje. To je nasilje i diskriminacija.

Ljudi u vlasti koji to rade šalju poruku hiljadama mladih građana da je zabava sama po sebi vrednost, da ona nema granica i da je u redu ometati druge. Oni se već tako i ponašaju. Te ljude i te službe mi plaćamo da štite naša prava tako što će sprovoditi zakone. Plaćamo ih kroz razne poreze, između ostalog i kroz porez na imovinu, na naše stanove u kojima se tresu podovi i prozori dok tutnje razni bir festovi, koncerti, noćni klubovi, na splavovima, baštama i kafićima, sa dozvolom ili bez. Umesto da štite našu imovinu na koju za to plaćamo porez, izloženi smo jeftinim, prostačkim floskulama da je Beograd evropska prestonica provoda i da ta razularenost donosi neku famoznu zaradu, pa je onda sve dozvoljeno.

Beogradu je neophodna odgovorna industrija zabave i odgovorno ugostiteljstvo, sa ugrađenom brigom za druge, za okruženje i poštovanje društvenih normi. Beograđanima treba i noćni život i noćni odmor. Ne Bir fest ili građanska prava, već i Bir fest i građanska prava. Beogradu je potrebna vlast koja to razume.

Autor je ljubitelj muzike iz Beograda, svira kontrabas, pije pivo i voli zabavu koja ne ugrožava druge

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari