Neobavešteni posmatrač sa strane mogao bi da dođe do zaključka da je u poslednjih mesec dana Srbija uspela u onome u čemu nijedno društvo u istoriji nije – da iskoreni kriminal. Niko počev od 17. septembra nije pred našim sudovima osuđen za bilo koje krivično delo. Doduše, niko nije ni oslobođen optužbi. To naravno ne znači da sudovi nisu imali šta da rade, naprotiv, preopterećenost sudstva je hroničan problem.

Pravi razlog za to što su sudnice prazne jeste štrajk advokata koji traje nešto malo duže od mesec dana. Iako oni više vole termin protest, epilog je isti – potpuna blokada pravosudne grane vlasti. Pored toga što je skupština Advokatske komore Srbije izašla sa podužim spiskom zahteva kojim uslovljavaju svoj povratak na posao, osnovni razlog za štrajk jeste sledeći.

Stupanjem na dužnost 94 javna beležnika, čitav pravni posao koji je vezan za promet nekretnina, što je, inače, veoma unosna delatnost, prešao je u nadležnost države. Na taj način su advokati izgubili veliki deo posla i prihoda, neki i do 90 odsto, a to je „lepak“ koji bi držao na okupu i mnogo lošije organizovane grupe nego što su srpski advokati. U ovom slučaju oprobani recept optuživanja prethodne vlasti za sadašnju situaciju ne može da pomogne Ministarstvu pravde. Iako je Zakon o javnim beležnicima donet 2011. godine, ključne (amandmanske) izmene, zbog kojih je problem i nastao, pretrpeo je 2013, za vreme ministrovanja Nikole Selakovića.

A pregovori dve suprotstavljene strane praktično nisu ni postojali. Umesto toga one su saopštenjima i medijskim nastupima upirali prstom u protivnike, optužujući ih da su isključivo oni odgovorni za krizu pravosuđa. A kriza, čije su posledice sada nesagledive, produbljuje se svakim odloženim ročištem.

Utisak je da iskrene želje za dijalogom nije bilo ni kod advokata, ni kod Ministarstva pravde. Ukopane na početnim pozicijama, dve strane su sa svakom razmenjenom uvredom samo produbljivale jaz koji ih deli. Reč kompromis jedva da je mogao da se čuje. Umesto toga strategija oba tabora bila je identična. Kao da se planiralo i očekivalo da premijer Vučić presudi pod pritiskom javnosti, kada zbog svega pomenutog stanje u društvu i pravosuđu postane nepodnošljivo. A on o ovom problemu ćuti veoma glasno. Kao da je uveren da u ovoj oblasti i dosad nije bilo problema, da u EU integracijama tu dobro stojimo i da je poslednji advokatsko/notarski rašomon nebitan pored brojnih „važnijih poslova“.

A treba podsetiti da dok traje opisana blokada, društvo nema pravni mehanizam da sankcioniše bilo koji zločin. Očigledno to nije dovoljan razlog da dve strane pronađu kompromis. Da li, zaista, ima nečeg bitnijeg trenutno u Srbiji?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari