Sećamo li se da je Tomislav Nikolić rekao da za Kosovo ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno? Odlaganje potpisivanja sporazuma nakon maratonskih razgovora u Briselu, ako se ukrste izjave zvaničnika Beograda i Prištine, trajaće dok se o sve četiri oblasti na stolu ZSO, telekomunikacije, energetika i Park mira, ne utanači dogovor.


I Priština i Beograd se slažu u jednom – telekomunikacije su praktično dogovorene. Prema onome što je poznato, Kosovo dobija pozivni broj, što se u delu javnosti u Srbiji tumači kao korak do punog priznavanja nezavisnosti, pošto samo članice UN imaju pravo na to. Ćerka firma Telekoma dobija licencu za fiksnu i mobilnu telefoniju, a građani Srbije pravo da centralnu Srbiju zovu bez međunarodnog prefiksa, i po međugradskoj tarifi. Doduše, sve to važiće do 2017. U Prištini tvrde da je blizu dogovor o slobodi kretanja, odnosno o Parku mira. Edita Tahiri, koja već poslovično prva saopštava vesti, kaže da će od 1. oktobra biti uklonjena „barikada“ na mostu u Mitrovici, prvo za pešačku zonu, a posle i za saobraćaj. Dakle, problem ostaje podela imovine EPS i ovlašćenja ZSO, s tim što pomalo već cure informacije da će i ovo prvo biti rešeno osnivanjem „sestrinske kompanije“.

Analitičari ukazuju da sve treba da se reši u narednih nedelju dana, do balkanske turneje nemačke kancelarke Angele Merkel, ako Priština i Beograd hoće ove godine da se ukrcaju na evropski voz. Prvi da dobiju SSP, a drugi otvaranje pregovaračkih poglavlja. Ili će se taj vidljivi napredak u evrointegracijama odložiti do daljnjeg. Evroskeptici smatraju da odlaganje uopšte nije nemoguće rešenje, ceneći prema problemima koje Unija trenutno ima sa krizom u Grčkoj, talasom migranata, ratom u Ukrajini… Usled te konstelacije, uopšte nije nemoguća procena, da predah ne bi nikom naškodio, naprotiv. U Berlinu bi se stvar amortizovala zamorom od proširenja, u Beogradu patriotskim odlukama, a u Prištini se i dalje vodi velika unutrašnja borba za vlast, u kojoj svaki pakt sa Beogradom, može iskorišćen kao kompromitacija protivnika. Međutim, izostanak rezultata koji bi prikazao napredak u regionu, prosto se protivi političkom procesu, barem u Briselu i u Beogradu. U prvom slučaju, reč je o smislu postojanja Unije, kao zajednice kojom se rešavaju postkonfliktne situacije u Evropi, a u drugom, u temi za kampanju za lokalne izbore, koji redovno padaju u martu 2016. Dakle, sva verovatnoća je na strani Brisela 2.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari