Osim radnika koji mesecima ne primaju plate, a kao jedini način da skrenu pažnju na svoju materijalnu situaciju vide u štrajku, težak socijalno-ekonomski položaj naveo je na ovakav vid protesta i one od kojih se to najmanje očekuje – državnu administraciju. U oktobru su van svojih kancelarija izašli zaposleni u pravosudnoj administraciji, a na ulicama je bila i policija, ne u ulozi zaštitnika reda, već protestujući za svoja prava.


Štrajk zaposlenih u policiji, simbolično, održan je 5. oktobra. Iako su organizatori štrajka rekli da je datum slučajan, nisu propustili priliku da naglase da je tog dana, pre tačno deset godina, policija bila na strani građana. Ukazali su zaposleni u MUP-u na ono što je svima poznato – na svakom rizičnom skupu, protestu, štrajku, šetnji… oni su tu da štite građane i prvi na udaru neistomišljenika i huligana, čega smo bili svedoci prethodnih dana. Ono što ne znamo jeste da je plata prosečnog policajca oko 30.000 dinara, da im u opremu nije ulagano gotovo deset godina i, što je najvažnije, da im se prekovremeni, noćni, rad vikendom i praznicima – ne plaća. Sindikati policije tražili su od Vlade Srbije samo to – platite nam prekovremeni rad. Bez obzira na to koliko rizičan bio…

Ovih dana protestuju i zaposleni u pravosudnoj administraciji. Reforma pravosuđa je sprovedena, stvorena je nova mreža sudova, ali problemi su ostali isti. Već danima zaposleni u administraciji svoje radno vreme provode ispred sedišta sudova zahtevajući od nadležnih da im plate budu povećane na 28.000 dinara. Međutim, u Ministarstvu pravde kažu da nema osnova za povećanje plata i jedino što mogu da ponude jeste povećanje od 30 odsto, od 1. januara naredne godine. Na platu od 16.000 to bi bio iznos veći za 4.800 dinara i tada bi plata zaposlenih u pravosudnoj administraciji iznosila nešto manje od 21.000 dinara, što je opet mnogo manje nego što se zahteva. Dok para za administraciju nema, novca za povećanje plate predsednici Vrhovnog saveta sudstva Nati Mesarović ima, pa je tako njoj u ovoj godini zarada povećana za 30 odsto, a njena mesečna primanja iznose više od 400.000 dinara.

Za nju ne važi svetska ekonomska kriza. Kao ni za brojne političare, njihove troškove putovanja, dnevnice, njihove savetnike, zamenike, pomoćnike, piarove i celu svitu koju vode sa sobom na svakom putovanju koje se plaća iz državnog budžeta. Ne važi ni za one koji u brojnim ministarstvima rade na raznim takozvanim „projektima“, što je u stvari samo „legalan“ način da se nekom da plata viša od 1.000 evra. Ako se ima na umu koliko oni troše, nije ni čudo što za ostale, pogotovo iz pravosudne administracije i policije, nema novca.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari