Vest da će Srbija bojkotovati svečanost dodele Nobelove nagrade za mir najpoznatijem kineskom disidentu Li Sjaobou, koji izdržava jedanaestogodišnju kaznu zatvora, istovremeno deluje i zastrašujuće i bizarno.


Glavna stvar, po meni, nije to što je Nobelov komitet saopštio da će u Oslu biti prisutni predstavnici 44 ambasade, dok je njih 18 odbilo poziv, „s različitim obrazloženjima“. Ceremoniji neće prisustvovati predstavnici Kine, Rusije, Kazahstana, Kolumbije, Tunisa, Saudijske Arabije, Pakistana, Srbije, Iraka, Irana, Vijetnama, Avganistana, Venecuele, Filipina, Egipta, Sudana, Ukrajine, Kube i Maroka. Biti u takvom društvu za neke je znak snage i doslednosti, a za druge slabosti i ograničenosti. Neka svako sudi kako mu je volja. (Srbija je jedina evropska zemlja koja ne prisustvuje ovoj svečanosti!)

Želim, međutim, ovom prilikom da ukažem na to da bivša, neutralna i nesvrstana, jednopartijska i nedemokratska Jugoslavija nije bojkotovala dodele nagrada disidentima, od kojih su neki bili proterani a neki u kućnom pritvoru, u vreme kada je SSSR bio na vrhuncu moći, a naši odnosi išli „uzlaznom“ putanjom. Reč je o Nobelovoj nagradi za književnost: Pasternaku i Brodskom, i Nobelovoj nagradi za mir za Andreja Saharova (1975). Kako je moguće da je tadašnji jugoslovenski režim imao više poštovanja i razumevanja za ljudska prava, kao i samu instituciju Nobelove nagrade, od današnje proevropske, demokratske Srbije? Da li je to, možda, posledica slabosti države u kojoj živimo, njene uslovljenosti i izgubljenosti? Ili, upravo suprotno: njene snage i odlučnosti.

Šef diplomatije Vuk Jeremić rekao je da na svečanosti neće biti srpskih zvaničnika zbog bilateralnih odnosa s Kinom. „Mi pridajemo veliku pažnju poštovanju ljudskih prava kao jednom od preduslova za evropske integracije, a posvećujemo i veliki značaj bilateralnim odnosima s Kinom. Sve naše odluke vezane su za ostvarivanje nacionalnih interesa i državne politike“, rekao je Jeremić novinarima u Beogradu, dok u kabinetu predsednika Republike nisu želeli da komentarišu ovu odluku. Zanimljivo! Koji su to nacionalni i državni interesi u pitanju kada pravimo ovakve odluke?

Je l’ u pitanju Kosovo? Da neće, možda, zbog našeg prisustva na dodeli Nobelove nagrade za mir, Kina da prizna Kosovo kao nezavisnu državu? Kako to samo petparački zvuči. Kina je protiv nezavisnog Kosova ne zbog toga što su joj prirasli srcu Vuk, Boris, Sloba ili Toma već zato što ima svoj Tajvan, Tibet i ko zna još koju autonomnu pokrajinu. Mogao bi Beograd sutra da ugosti dalaj-lamu, sve sa sletom i bakljadom, ali Kina ne bi priznala nezavisno Kosovo. A možda je u pitanju onaj most preko Dunava? Stvarno nisam znao da je u pitanju poklon kineske vlade koji je uslovljen neodlaskom u Oslo.

Sve u svemu, ovo više nema nikakve veze sa spoljnom diplomatijom, Kinom i nesretnim Li Sjaobaom, koji, onako uzgred: nije nikakav terorista već leži u zatvoru zbog klasičnog „verbalnog delikta“, već sa našim vlastitim bednim životima. Ono što nam priređuje Vuk Jeremić, u sadejstvu sa raznim savetnicima i prorocima, duboko vređa ne samo zdrav razum nego i osećanje pristojnosti.

Nesnosno je živeti u nepristojnoj državi. Mnogo nesnosnije nego u nedemokratskoj. U nedemokratskoj državi u kojoj su se očuvali standardi pristojnosti, određene moralne norme i običaji, vrlo je jednostavno prepoznati protivnike demokratije i suprotstavljati im se. To, naravno, može biti opasno i teško, ali to vas ispunjava određenim optimizmom, nadom i očekivanjima. Kada živite u društvu u kojem elitu predstavljaju ljudi koji procenjuju ljudska prava i nacionalne interese na tako primitivan, i u osnovni iracionalan način, onda vas obuzme takva depresija i gađenje da biste se najradije zaključali u kuću i potpuno isključili iz javnog života.

Srbija sve brže postaje bizarna, bezidejna mrlja koju će potpuno zamračiti kosovska epopeja. To je idealna zemlja za prevarante svih boja, profesija i naglasaka. Ukoliko se uskoro ne probudimo iz ove noćne more bojim se da ćemo se, ničim izazvano, iznenada naći na goloj blatnjavoj ledini.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari