Premijer Mirko Cvetković pojavio se prošle godine povodom Dana državnosti na istorijskom licu mestu u Marićevića jaruzi, umočio pogaču u so, održao govor o evropskim integracijama, i bio izviždan ali bezbedno okružen sa desetak ministara čiji se opširan spisak završavao sa „… i Bogoljub Šijaković“. Ove godine, taj sa začelja, dakle „…i Bogoljub Šijaković“, došao je na prvo mesto spiska svečara u orašačkoj „divljini“ iako još nije postao premijer. A nije, koliko je poznato, postao ni Karađorđe.

Osim njega, u jaruzi se od ostalih članova Vlade i drugih primeraka državnog vrha pojavio impresivan broj predstavnika vlasti poznatiji pod imenom – niko.

Dakle, Bogoljub Šijaković i niko, što mu dođe pleonazam, opet su bili izviždani u jaruzi, ali je ovaj put šteta bila daleko manja. Odabir predstavnika vlasti koji će doći u jarugu da se pred šačicom slučajnih i namernih prolaznika od kojih većina izgleda kao da već dvadeset godina lutaju tražeći gde se održava miting na Gazimestanu, prerastao je u kasting za ulogu u Šekspirovim tragedijama znanu kao „stražar treći“. Tako da se niko ne iznenadi ako se dogodine u ime Vlade Srbije okupljenim „ustanicima“ obrati ona sekretarica kojoj je onemogućeno napredovanje u službi naredne četiri godine. Predsednik Tadić uporno odoleva jaruzi, on se svake godine pojavi na Avali, pozdravi se s Meštrovićevim karijatidama koje još ne umeju da zvižde, položi venac, zamišljen se upiše u spomen knjigu, i ode kući. Neradni dan je, naime. Ostali ministri, srećni što im u rokovniku pod datumom 15. februar ne piše: „Jaruga, 11.30“, nestanu u tišinu blagdana u kome tradicionalno, najzanimljivija vest stiže iz sveta faune – medvedi iz nekog azila, javila je prekjuče Beta, ostali su na u svom brlogu, što je po narodnom verovanju znak da će zima biti duža.

Jedini koji svake godine u jarugu dolazi bez bojazni da će biti izviždan, Nj.K.V. Aleksandar Karađorđević, tu priliku koristi da javno demonstrira prvi stepen konverzacijskog srpskog, i uvek biva pohvaljen uzvicima: „Imamo kralja“. Sem „kralja“, spoznali smo ove godine, u jarugu bi komotno mogao da ode i drug Tito koji, doduše, nije slavio državne praznike po crkvenom kalendaru, nego više one datume po sopstvenom izvodu iz matične knjige rođenih, ali da je znao koliko je omiljen među orašačkim svakogodišnjim „statistima“, koji su mu prekjuče, čim je NJ.K.V. zamakao iz vidokruga, otpevali „Druže Tito, mi ti se kunemo“, Dan državnosti bi odavno ovde bio praznik koji bi se slavio kao praznik, a ne kao prijatno iznenađenje u februaru. Kad ni medvedi, obično, neće da promole nos iz brloga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari