Tokom hladnog rata je, tvrdi se, glavni princip u politici i obaveštajnom radu bio zasnovan na negativnoj verovatnoći. To znači da ako imate dva scenarija za neku situaciju, onaj koji je lošiji po vas za 50 odsto je verovatniji.

Refleksno se zato deo javnog mnjenja u Srbiji zapitao zašto je srpski premijer Aleksandar Vučić reagovao na izjavu albanskog premijera Edija Rame o nezavisnosti Kosova, rečima da takvu provokaciju nije očekivao.

Kako je moguće da nije – posle drona na utakmici? Zar nije bilo moguće diplomatskim kanalima, protokolom koji predviđa recimo samo po jedno novinarsko pitanje nakon čitanja zajedničke izjave, i sličnim manevrima, preduprediti gori scenario? Ali, i od loše procene postoji gore, kao što pokazuje posthladnoratovska epoha, a to je naknadni spin. Gotovo sa žarom nekadašnjih radikalskih istupa u parlamentu i na mitinzima, većina, pre svega štampanih medija, kao da se utrkivala u dizanju tenzije i dramatičnoj obradi jedne izjave. Pojedine NVO saopštile su da je većina naslovnih strana imala sadržaj koji podleže procesuiranju zbog širenja govora mržnje.

Nametnuo se mučan utisak da su se trud i energija uloženi u događaj, najavljivan kao istorijski – prva poseta posle boravka Envera Hodže u Beogradu – izrodili u svoju suprotnost, u političko-bezbednosni košmar. Verovatno se i sam premijer Vučić pita šta bi bilo da je drugačije reagovao, da je recimo probao u stilu Ivice Dačića i njegovih briselskih pošalica da Raminu izjavu relativizuje nekom duhovitom doskočicom tipa da ćemo još imati šta da kažemo o tome šta je kosovska realnost, a šta pusti snovi.

Jer, tako se može tumačiti i njegova izjava data narednog dana „ako neki misle da je trebalo da uzmem motku i udarim Ramu, to nije ozbiljna politika“, kao i samoprocena da je reagovanje bilo primereno i uzdržano. Retoriku je takođe sputio i Edi Rama, koji je tokom posete jugu Srbije, prema izveštajima sa lica mesta, govorio da nema razloga da Albanci u Preševu nemaju ista prava kao Srbi na Kosovu. Izjava, dakle, koja je bila i za očekivati.

Mnogima će svakako sve ovo mnogo više ličiti na ponavljanje devedesetih, na rimejk balkanskih previranja koja se završavaju tragično pre ili kasnije, ali treba pošteno reći da razlika i te kako postoji. Jer, niti je Vučić rekao da neće da ide u uzvratnu posetu Tirani, niti je pomenuo da će Rami biti uskraćeno gostoprimstvo na samitu 16 lidera Balkana u decembru u Beogradu. Šta će Rama još reći u Prištini, gde će nesumnjivo biti dočekan sa ovacijama, znaćemo koliko sutra, ali teško da će i on otkazati posetu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari