Čak šest Zlatnih arena pripalo je filmu „Zvizdan“ Dalibora Matanića u Puli. Najuspešniji film u novijoj hrvatskoj istoriji, koji je nagrađen u Kanu priznanjem za režiju u selekciji Izvestan pogled, očekivano je trijumfovao i na nacionalnom festivalu.


Filmska priča o zabranjenoj ljubavi Hrvata i Srpkinje, modernih Romea i Julije, ispričana je kroz tri etape – 1991, 2001. i 2011. godinu, a tri ljubavna para igraju Tihana Lazović i Goran Marković. „Zvizdan“ je nagrađen Velikom Zlatnom Arenom „za film koji ima sposobnost dopreti do gledaoca sa svojom porukom kroz odlično artikulisanu narativnu strukturu i originalne glumačke izvedbe“, dok je Mataniću nagrada za režiju pripala „za majstorski jednostavan, precizan i uverljiv prikaz složenih međuljudskih odnosa izazvanih tragičnim istorijskim zbivanjima“. Inače, „Zvizdan“ je poneo još četiri priznanja – za najbolju glavnu žensku ulogu, kostim, sporednu mušku i žensku ulogu, a nagradio ga je i Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara (prosečna ocena 4,46).

Dalibor Matanić rođen je u Zagrebu 1975. u radničkoj porodici. Diplomirao je filmsku i TV režiju, ali je još kao student radio kao asistent režije Zoranu Tadiću na filmu „Treća žena“, te Zrinku Ogresti na filmu „Isprani“. Njegov debitantski film bio je „Blagajnica hoće ići na more“ (2000), koji je otvorio jubilarni 30. festival „New directors/new films“ u Njujorku, dok je u Kotbusu dobio nagradu za najboljeg debitanta.

Ipak, tematski okvir kojim će se Matanić kretati u svojim narednim ostvarenjima, iako estetski i žanrovski uvek drugačiji, potvrdile su „Fine mrtve djevojke“. Pričom o odnosu zajednice prema ljubavi dve devojke, Matanić je počeo da uznemirava ušuškano hrvatsko društvo, koje ni deset godina kasnije u istoimenoj predstavi (ponovo po tekstu Mata Matišića i u Matanićevoj režiji), nije bilo spremno da čuje šta ovaj reditelj ima da mu poruči (plakat je bio zabranjen, a „Djevojke“ se pominju i kao jedna od najkontroverznijih predstava u novijoj istoriji hrvatskog pozorišta). Režirao je još šest dugometražnih igranih filmova („Sto minuta Slave“, „Volim te“, „Kino Lika“, „Majka asfalta“, „Ćaća“ i „Majstori“) i nekoliko kratkih igranih filmova („Suša“, „Tulum“, „Mezanin“).

Na scenarijima sarađuje s hrvatskim piscima – Robertom Perišićem, Damirom Karakašem, Tomislavom Zajecom. Član je i Evropske filmske akademije. Kaže da je njegov moto da „radi skupe reklame i jeftine filmove“ kao jedini mogući oblik delovanja i preživljavanja. Predan je i muzici gotovo kao i filmu. Oženjen je glumicom Helenom Minić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari