Nije malo domaćih političara koji su umeli da konstatuju da je obeležavanje 17 vekova Milanskog edikta, kojim je legalizovano hrišćanstvo, dobra prilika da se Srbija i Niš, rodna lokacija autora Edikta, cara Konstantina Velikog, „predstave u najboljem svetlu“ i „ izvuku što veće benefite“. Ispostavilo se, međutim, da ni ova država ni grad nisu spremni ili sposobni da svehrišćanski i planetarni jubilej iskoriste na taj način.


U Niš najverovatnije neće doći papa, nije sasvim izvestan ni dolazak patrijarha moskovskog i sve Rusije Kirila II, a SPC i Katolička crkva imaće odvojene verske službe, te je propuštena prilika za praktikovanje ekumenizma. Velelepna Niška tvrđava, kao i Palata sa oktogonom, smeštena uz njene zidine, koja je carska, a možda i Konstantinova, nedovoljno su istražene i uređene. Lokalitet Medijana upravo se pokriva i neće biti na usluzi turistima sve do septembra. Arheološka nalazišta starog Naisa još su manje dostupna. Turistima preostaje samo da veruju stručnjacima na reč da je Niš drugi grad u Evropi po arheološkom bogatstvu – odmah iza Rima, pošto to neće moći da vide golim okom.

Konstantinov „rodni grad“ , koji je i mesto održavanja centralne državne proslave, još nije počeo da mu podiže ni ovovremeni, veliki, a više puta najavljivani spomenik. Niš verovatno neće moći da bude domaćin ni izvanredno vredne državne arheološke izložbe „Konstantin i njegovo doba“ jer još uvek „nema prostorne, a ni bezbednosne uslove“. U niškom Narodnom pozorištu igraće se, doduše, predstava „Konstantin“, ali u senci ozbiljnih optužbi nekih članova UO pozorišta da je „bezobrazno skupa“ i „nejasno finansirana“.

Mada je nezvanično najavljeno da bi u Niš samo na dan svete mise 21. septembra moglo da stigne stotinu hiljada turista, svi hoteli u gradu moći će da im ponude samo 4.000 kreveta. Neki od najvećih hotela tek se zidaju ili su zatvoreni. Sa niškog aerodroma već godinama redovno leti jedino Montenegro erlajns, sa kojim se, međutim, ovih dana vode razgovori da li će nastaviti da to čini i ubuduće. Sve to je, nesumnjivo, rezultat višedecenijske političke i ekonomske nebrige, kao i velikog zakašnjenja prethodne vlasti u pripremi i organizaciji ovog jubileja. Dodatni problem je što i nova vlast dozvoljava sebi propuste, na šta nema pravo, jer obeležavanje uveliko traje.

A bila je ovo krajnje predvidljiva i elegantna šansa da i Srbija i Niš „porade“ na dobrom imidžu. Da li to još uvek jeste, ili je propuštanje prilika naša endemska boljka?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari