Sukob Ministarstva pravde i advokata dobio je novu dimenziju. Umesto do sada uobičajenih, birokratski napisanih izjava u kojima se dve strane uzajamno optužuju za katastrofalno stanje u pravosuđu, ministar Nikola Selaković je poslednjim medijskim nastupima podigao ulog.


On je protest advokata okarakterisao kao „spregu politikanata i tajkuna“, čiji je krajnji cilj da spreči sud da osudi biznismena Miroslava Miškovića. Kao dokaz za svoje optužbe, ministar je naveo podatak da je Dragoljub Đorđević, predsednik AKS, istovremeno jedan od Miškovićevih branilaca. Takođe, naveo je da se sve ovo dešava pod patronatom DS, jer je, prema njegovim rečima, predsednik Advokatske komore Vojvodine savetnik Bojana Pajtića. Sa ovim izjavama Nikole Selakovića postoji nekoliko problema. Najpre, iako uigrana matrica, za optuživanje demokrata u ovom konkretnom slučaju, nema osnova. Advokati štrajkuju zbog izmena Zakona o javnom beležništvu koje su, po hitnom postupku, usvojene za vakta aktuelnog ministra pravde.

Drugo, optužba na račun advokata, da protestuju kako bi Mišković ostao na slobodi, jeste problematična po više osnova. Izjavivši to, ministar je istovremeno implicirao da bi bez štrajka advokata Mišković bio osuđen. To je gruba povreda pretpostavke nevinosti, nešto što Ustav Srbije strogo zabranjuje, ali i pritisak na sudsko veće u tom slučaju da donese presudu po diktatu vlasti. Zatim, time što je u negativnom kontekstu pomenuo Đorđevića kao Miškovićevog branioca, ministar je poručio advokatima, ali i društvu, da je u najmanju ruku nečasno braniti nekoga ko je osumnjičen za bilo koji zločin. Drugim rečima, država odlučuje ko je kriminalac, a svako ko se usudi da protivreči, makar ga na to obavezivala profesionalna dužnost, takođe je kriminalac. Na stranu to što su pravo na odbranu i pravično suđenje takođe ustavne kategorije.

Činjenica da je sektor pravosuđa, za koji je nadležan, u potpunom rasulu sigurno frustrira ministra Selakovića. U situaciji kada je vlada u stanju stalne rekonstrukcije, za mnogo manje brljotine su se gubile fotelje. U tom kontekstu je sa ljudske strane razumljiv Selakovićev ispad. Ipak, za visokog državnog funkcionera bi morala da važe druga pravila. On ne sme sebi da dozvoli izlive besa, barem ne u javnim nastupima, jer se to odražava na ugled Vlade, celokupne pravosudne profesije, a kako ovo pitanje sve više interesuje EU, i na celu Srbiju. Kada bi istu količinu energije posvetio pregovorima sa advokatima, pravosuđe ne bi danas bilo blokirano, evo već 50 dana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari