Premijer Vučić je ovih dana na konferenciji za štampu počastio novinare „zdravim srpskim jabukama“. Poslužilo mu je to kao šlagvort da ih obavesti o ozdravljenju nacionalnog budžeta, uz najavu „blagostanja“ u Srbiji. Optimizam je zasnovao na dvema „dobrim vestima“ iz Vašingtona – MMF je pozdravio prve njegove reformske mere, dok je Svetska banka Srbiji odobrila povoljan kredit u iznosu od 2,1 milijardu dolara. Premijer nije krio oduševljenje u oba slučaja. Za razliku od njega, „proizvodi“ po receptu MMF-a ostavili su kod građana opor ukus. Valjda je tome doprinelo i najnovije grčko iskustvo.


Krenimo od „zdravih jabuka“. Premijer je u više prilika, odnosno skoro svakodnevno, govorio o istorijskim uspesima svoje vlade. Naročito detaljno oni su prezentirani u poslednja tri broja Glasnika SNS. „Srbija je krenula napred“: povećane investicije, otvorena nova radna mesta, smanjen budžetski deficit, nove fabrike, škole, vrtići, značajno je uvećan međunarodni ugled Srbije, tajkuni više ne upravljaju Srbijom. (Da bi ove ove poruke delovale što uverljivije, na stranicama majskog broja ovog partijskog glasila raspoređeno je „jedva“ tridesetak fotografija lidera SNS, u koloru. Približno toliko i u narednim brojevima). U uvodnom autorskom tekstu premijer je napisao i sledeće: „Očekujem da, pre kraja mandata ove vlade, plate i penzije budu više nego što su bile… na osnovu velikog rasta srpske privrede“. Sve, naravno, uz obaveznu napomenu kako su nas njegovi prethodnici bili doveli na rub stečaja, srozali nam standard, pa sad njegov tim sve to, i bog te pita šta sve još, mora da ispravlja! U tom hvalospevu sopstvenim uspesima zanimljiva je i njegova izjava da smo po mnogim pokazateljima „bolji i od mnogih članica EU“.

Kompetentne domaće i međunarodne finansijske institucije predstavile su vladine rezultate u sasvim drugom svetlu. Fiskalni savet je, recimo, saopštio da najveći nivo ušteda u budžetu postignut smanjenjem plata i penzija i da nema para za njihovo povećanje. Osim toga, upozoravaju fiskalci, javni dug je već narastao na 24,9 milijardi evra, pa će budžetski izdaci za kamate do 2017. dostići četiri odsto BDP, slučajno baš toliko koliko sada izdvaja Grčka.

Premijer je izjavio da je Srbija ispunila uslove prema MMF-u. Šta smo dakle obećali svetskom finansijskom vladaru? Idimo redom: otpuštanje u javnom sektoru, poskupljenje struje 1. avgusta za 12 odsto (poskupljenje sledi i u naredne dve godine, dok se ne dostigne tržišna cena), pokretanje stečaja za 130 preduzeća, kao i privatizacija još 80 preduzeća do kraja oktobra. Redosled obuhvata još privatizaciju Telekoma, nalaženje koncesionara za aerodrom „Nikola Tesla“ i Koridor 11. Osim „investicija“ koje su iznuđene od građana, sprovođenje strukturnih reformi još nije ni počelo, a bez njih – konstatuje Fiskalni savet – sve druge žrtve su uzaludne. Potkrepljuje to i ocena američkog poslovnog Biznis insajdera da se Srbija nalazi među deset najsporije rastućih privreda, dok druga američka agencija „Blumberg“ konstatuje da je Srbija među deset najslabijih privreda sveta.

Ostvareno je dakle ono što je bilo najjednostavnije – dekretom opteretiti građane – uz smanjenje plata i penzija, dva puta drastično povećanje poreza na nekretnine, poskupljenje struje (za jednu i po bagatelnu paklicu cigareta, kako reče ministar finansija), predstojeća taksa na TV, a „sve za dobrobit građana Srbije“! Najveći cinizam jeste to što se premijer često zahvaljuje penzionerima na podršci, dok Ustavni sud ni posle šest meseci nije našao za shodno da se izjasni o peticiji nekoliko desetina hiljada penzionera o spornom umanjenju njihovih stečenih primanja. Da li premijer možda oseća da bi „ustavobranitelji“ mogli da ospore odluku o penzijama, pa zato učestalo istupa sa obećanjima o njihovom povećanju, kako reče, od jedan do dva posto – taman za TV taksu.

Sve u svemu, Srbija živi u znaku sumornog optimizma dok se suočava sa novim izazovima. Zaoštreni su odnosi u regionu, Kosovo i dalje ostaje nerešiv problem – reč je o različitim pristupima – ono se, uz podršku Zapada, od početka ponaša kao suverena država, dok Srbija insistira na svom teritorijalnom integritetu. I dok se srpski premijer učestalo sastaje sa premijer(ima) južne srpske pokrajine, dotle ignoriše brojne pozive severnog entiteta za uspostavljanje dijaloga, pa se umesto toga otvoreno najavljuje rušenje vlasti u Vojvodini. Nije bez problema i na vezama sa Vašingtonom i Londonom oko Srebrenice i gasnog toka, i gle – to je usledilo neposredno nakon „veoma uspešnih“ Vučićevih poseta tim i drugim zapadnim zemljama. Tu su napokon i imigranti. Ne vredi zatvarati oči i zanositi se „dobrim vestima“ – sve se, zapravo, dotiče nas – od ukrajinske do imigrantske krize.

Srpski premijer u međuvremenu stalno osvežava svoj rejting na uzorku od 1.200 ispitanika pa je verovatno i to razlog što stalno odlaže rekonstrukciju vlade. Kako sada stvari stoje, njemu ona nije neophodna bez obzira na neefikasnost pojedinih resora. On je sebi dovoljan i sobom zadovoljan. Sve je na njemu i svi su u njegovoj senci, što se lepo vidi iz svakodnevnih istupa u medijima i nastupa u parlamentu. A da, i „Teškoj reči“. „L'etat, cest moi!“ – rekao je Luj XIV, poistovetivši državu sa sobom. Vučić još nije, kao taj Luj, izjavio „Država, to sam ja“, ali to i ne mora da kaže.

Autor je novinar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari