U subotu je Danas objavio da su tekst britanskog predloga Rezolucije o BiH u Savetu bezbednosti UN osporile dve stalne članice – Kina i Rusija, i jedna nestalna – Venecuela. Te da su navodno u britanskom tekstu ublažene formulacije o genocidu u Srebrenici i masovnim silovanjima. Tokom vikenda u štampi se prvo pojavila opet nezvanična informacija da britanski predlog podržava osam od 15 članica UN, a da u prilog Londonu ide to što Novi Zeland, takoreći bivši dragulj u britanskoj kruni, od 1. jula preuzima predsedavanja SB UN.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

U utorak uveče je međutim, usred višečasovnih i u tom trenutku neuspešnih pregovora Beograda i Prištine, ruski portal na srpskom jeziku Sputnjik ekskluzivno objavio tekst rezolucije koju je Moskva predložila o BiH. U ruskom tekstu ne pominju se posebno bošnjačke žrtve, nego se govori o svim stradalim u bivšoj Jugoslaviji, i što je možda ono što se u američkoj politici naziva iritirajućom tačkom, nedvosmisleno iskazuje podrška „Parisko-Dejtonskom sporazumu“ od 10. novembra 1995.

Ruski tekst, koji koliko je poznato nije potvrdio nijedan zvaničnik Moskve, sem ako se takvim ne smatra savetnik u ruskom MSP Anatolij Kapustin, koji je opet za Sputnjik tumačio proceduru u UN kad stigne više predloga rezolucija. To tumačenje dalo je osnov daljim medijskim interpretacijama u beogradskoj mejnstrim štampi da je Moskva korišćenjem same procedure, bez da uloži veto na britanski predlog i tako se odazove pozivu Milorada Dodika, uspela da zaustavi inicijativu Londona. Koju, valja to treba istaći, podržavaju i SAD. Saradnici predstavnice Vašingtona u UN Samante Pauer za Danas su rekli da se praktično ništa pouzdano neće znati do 7. jula, kada je u SB UN zakazan brifing o Bosni.

Sam kratki pregled na dešavanja i aktere ukazuje da je ponašanje Beograda slično kao i u vreme Borisa Tadića i Vuka Jeremića i čuvenog pitanja o nezavisnosti Kosova pred MSP, i kampanjom u UN, što je završeno rezolucijom, svi znamo kakvom. S tim što je ovaj put u igri Republika Srpska, odnosno politika koja se pripisivala Zoranu Đinđiću pred kraj života – evo Kosova, uzimamo RS.

Za to „uzimamo“ neće biti, ipak, dovoljan referendum, ma kako Dodik stalno mahao referendumskim izjašnjavanjem kao najjačim političkim argumentom. I pri tome ako Beograd računa na mogućnost da iskoristi konflikt Moskve i Zapada, valjalo bi možda površno i zdravorazumski da ima u vidu da se veliki igrači uvek lakše dogovore međusobno i na račun malih nego obrnuto. I da je velikim uvek lakše da ratuju na tuđoj teritoriji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari