Kao pripadnik manjeg dela ovdašnje javnosti od početka sam podržavao normalizaciju odnosa sa Albanijom i, posledično, posetu premijera Rame i sada sam uveren da je dobro što je, iako u vrlo nepovoljnoj atmosferi i složenim okolnostima, ostvarena i da je utoliko i uspešna. Međutim, za to što nije odgovorila očekivanjima, odgovorno je više faktora, ali je nesumnjivo da je, pored neprijateljske atmosfere proključale po upadu drona u „vazdušni prostor“ stadiona Partizana, tome doprineo i nediplomatski istup premijera Rame na zajedničkoj pres-konferenciji, ali i nepripremljenost naše strane. Nisu, naime, uzeti u obzir elementi koji su ukazivali da se upravo tako nešto može očekivati.

Za ocenu da su razgovori tet-a-tet bili teški, nije bila potrebna potvrda g. Rame, to se videlo i na pres-konferenciji. Neočekivan ispad albanskog premijera koji on, a ni većina inostranih posmatrača ne vide kao provokaciju, izazvao je šok i, praktično, prekid tog dela programa. Ni mi se nismo pokazali u najboljem svetlu: domaćini su, kako se tvrdi, isključili prevodioca, tako da je javnost uskraćena za informaciju o tome šta je albanski premijer potom govorio, čime je prema gostu učinjen nedomaćinski gest, što je teoretičarima zavere i nedobronamernim špekulacijama ostavljeno da do milje volje tumače šta je, kada i kako rečeno, ko je kriv i kako će se sve završiti.

To je vrlo značajno za razumevanje reakcije premijera Vučića koja je, prema većinskoj oceni bila neizbežna i opravdana, uz pitanje da li je bila primerena trenutku, istorijskom značaju posete i očekivanjima, pa i našem gostoprimstvu. Zaboravljeno je, ili se u vladinoj kancelariji to ne zna, da je albanski MIP isto pitanje postavio i ministru Mrkiću, kada je u tom svojstvu posetio Albaniju, tada bez ikakve reakcije. Da li je boljom pripremom ove posete incident mogao biti izbegnut, pitanje je za nas.

Saopštenje kabineta predsednika Republike da neće primiti premijera Albanije ostavilo je utisak da predsednik nije bio saglasan sa posetom, ali ni njenim tokom, čime izvesno nije pomogao premijeru. Ako to već nisu mogli učiniti suptilnije, nije trebalo izlaziti sa saopštenjem.

Prema opšteprihvaćenoj praksi premijeru Rami je organizovana poseta i pripadnicima albanske manjine na jugu Srbije, da se interesuje za njihov položaj, stanje ljudskih prava, stepen inkluzije i dr., ali ne na pravi način. Bilo je potrebno, radi obezbeđenja planiranog odvijanja programa, i interesa naše zemlje, da gosta prati, ako ne domaćin, onda visoki funkcioner MSP, član kabineta premijera i, svakako, šef protokola. Ministar spoljnih poslova je, bez ikakvog zazora, obavestio javnost da njegovo ministarstvo nije učestvovalo u pripremi posete i analogno tome ne može biti odgovoran za njen nezadovoljavajući ishod. Time je on, međutim, i nehotice priznao ili da MSP nije u stanju da obavlja pripadajuće poslove ili mu to nije dato…

A ishod posete, ugovorene direktno između kabineta dva premijera, s obzirom na ukupnu atmosferu, stanje odnosa, okolnosti i dr., nije nažalost mogao biti drugačiji, jer nisu osposobljeni ni organizovani za tu vrstu poslova koji spadaju u isključivu nadležnost MSP. Brojne stručne, posebne službe MSP i ambasade angažuju se unapred na pribavljanju informacija o svim aspektima značajnim za pripremu posete, između ostalog i postojeće specifičnosti i program posete, čime se obezbeđuju naši interesi, isključuju iznenađenja, a odgovornost pa i eventualnu blamažu snosi ministarstvo, a ne domaćin.

Predsednik vlade je saopštio da je ambasadore Kvinte i EU obavestio o toku i ishodu posete i objasnio incident, ne bi li obezbedio njihovo razumevanje i podršku, što je i razumljivo jer je i poseta ostvarena na njihov podsticaj i ohrabrenje, sve uz upitanost jednog dela javnosti da li od stranaca, ma i prijatelja, treba tražiti potvrdu političkih stavova i akcija. Kako god bilo, poseta je uz teškoće i neugodnosti ostvarena; uspostavljen je toliko važan lični kontakt; potpisana su tri sporazuma, otvoren razgovor o nekoliko saobraćajnih i energetskih projekata od zajedničkog interesa, dogovoreni su nastavak dijaloga, saradnja na putu evrointegracija i najavljena uzvratna poseta premijera Vučića Albaniji, čime je proces normalizacije dobio ubrzanje. Malo li je?

To će sigurno biti lakše ako Albaniju i Albance prestanemo da tretiramo kao neprijatelje koje treba pobediti, već neistomišljenike sa kojima se mora pregovarati do postizanja sporazuma i uspostavljanja nužnog poverenja.

Autor je član Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari