Srbija nije spremna za investicije, iako njeni zvaničnici tvrde suprotno. Državne i lokalne institucije nisu u stanju da, osim političkih vapaja o potrebi inostranih investicija i kuknjave o potrebi dovođenja investitora, učine bilo šta drugo.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Po principu „kako ćemo, lako ćemo“, kada investotori ulože novac i sve se oblikuje ugovorima sa jasnim obavezama, iz srpskih institucija, kao iz Pandorine kutije, izleću nesposobnost, neažurnost, nestručnost, nebriga, javašluk, nepoštovanje rokova i obaveza, lični, politički i stranački ineresi, reketiranja…Po pravilu, kada takve investicije ne uspeju ili investitori njih odustanu, zbog nabrojanih razloga, krivac je uvek neko drugi, neko bivši.

Ilustracija takvog stanja stiže iz Užica, grada kome preti opasnost da ostane bez 15,2 miliona evra državne donacije za izgradnju preko potrebnog Centralnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Novac je Užicu poklonila država Srbija, koja se zadužila kreditom od devet miliona evra kod KfW banke i još dodatno zajmila šest miliona evra od EU. Država će vraćati kredit, a Užice je trebalo da obezbedi komunalnu infrastrukturu lokacije u selu Gorjanima i da, posredstvom lokalnog JKP „Vodovod“, učestvuje sa pet odsto u finansiranju projekta, odnosno sa oko 457.000 evra, koje se prikupljaju od građana kroz povećanje cene vode i usluge kanalizacije. Iako su potpisani sporazumi i ugovori, sa jasno definisanim obavezama i rokovima, određeni pojedinci i u državnoj i u lokalnoj administraciji za realizaciju tog projekta, od postrojenja koje je, prema utvrđenoj dinamici trebalo da bude završeno do polovine sledeće godine, nema ni temelja.

Čelnici užičke vlasti optužuju svoje prethodnike, među kojima su i oni koji su i u sadašnjij vlasti i koji su potpisivali ugovore. Mole evropske kreditore da oproste nebrigu i javašluk. Traže produženje roka za završetak gradnje do kraja 2017. godine. Odgovor ne stiže mesecima. Nije li to jasan znak da je grad propustio veliku šansu? Nije li to i znak da su oni koji obavljaju javne poslove u naše ime nesposobni i neodgovorni?

S druge strane, ni građani nisu baš skloni modernizaciji. Jeste da prizivaju i priželjkuju promene, ali ne u svojoj kući. Protestuju, blokiraju puteve, prete, koriste stranačke uticaje ne bi li te promene, u ovom slučaju izgradnju užičkog postrojenja za preradu otpadnih voda, zaustavili ili ih premestili u tuđe dvorište, na neku drugu lokaciju, negde tamo daleko.

Da li će iko odgovarati, ukoliko Užice ostane bez najveće investicije u poslednjih nekoliko godina? Da li su državni i lokalni činovnici svesni činjenice da je u pitanju poklon od skoro jednogodišnjeg budžeta grada? Ko će da plati penale, zbog toga što novac nije povučen i iskorišćen? Da li Srbija, sa takvim ešalonom državnih i lokalnih diletanata, uopšte može da se menja i da stiče reputaciju ozbiljne države, koja preuzete obaveze na vreme ispunjava, a onima koji tome nisu dorasli uskraćuje pristup javnim poslovima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari