Brojni pokušaji Nemaca da uhapse i ubiju Mihailovića kao i da unište Jugoslovensku vojsku u otadžbini, koju je on simbolizovao i predvodio, odn. četnički pokret kako ga je narod, ali i zapadni saveznici, često lakonski nazivao, jasan su dokaz da je on bio njihov protivnik, a ne saradnik.

Nemačke snage su tokom Drugog svetskog rata izvele 24 vojne operacije protiv jedinice pod komandom Mihailovića, ravnomerno raspoređene u sve četiri ratne godine. Nemci su vodili i obaveštajne operacije protiv Ravnogorskog pokreta, 1941, 1943. kao i dve operacije 1944. godine. Glava generala Mihailovića bila je ucenjena 1941. godine na 200.000 dinara, a 1943. godine objavljena je poternica za generalom Mihailovićem za nagradu od 100.000 rajhs maraka.

Izaslanik generala Donovana, šefa OSS-a (glavne američke vojne obaveštajne službe), pukovnik Albert Sajc pripisuje posebnu zaslugu „četnicima“ što Romel nije uspeo da uđe u Aleksandriju, zbog Mihailovićevog sjajno vođenog gerilskog rata kojim je uspeo da bitno poremeti snabdevanje Romelovih trupa svojim sabotažama u Moravskoj dolini ka Solunu, smatrajući ga „ravnim Lorensu od Arabije“. Sajc je imao priliku da se i neposredno uveri u efikasnost dejstava Mihailovićeve gerile i o tome je pismeno svedočio, a kasnije je postao jedan o regionalnih šefova OSS-a.

O spasavanju stotina američkih pilota, u organizaciji đenerala Mihailovića, pisao je lično šef OSS-a Vilijam Donovan zadivljen načinom ostvarenja te operacije, ističući da su Nemci ubijali i mučili seljake, nudeći velike količine novca da im otkriju pilote, „na nemilosrdnom udaru i Nemaca i Titovih partizana, mogli su za predaju pilota dobiti više novca nego što je iko od njih mogao i da sanja da će ikada imati, ali ni jedan Amerikanac nije bio odan“… U toj operaciji (usred okupirane Evrope D. Mihailović je napravio aerodrom čak za noćno sletanje transportnih aviona!) spaseno je 513 američkih pilota, ali i jedan broj Francuza i Rusa (Sovjeta), što je nezabeleženo u Drugom svetskom ratu.

Srbija je i formalnopravno, 2004. g., prihvatila gerilski pokret, Jugoslovensku vojsku u otadžbini čiji je đeneral Mihailović bio osnivač, vođa i simbol, kao oslobodilački, ergo i antifašistički. Naime, Skupština Srbije je 21. decembra 2004. g. usvojila Izmene zakona o pravima boraca, vojnih invalida i članova njihovih porodica, kojim se izjednačavaju prava pripadnika četničkog i partizanskog pokreta (čl. 2 st. 3) i ustanovljava Ravnogorska spomenica 1941, poput partizanske spomenice (čl. 3 st. 2). Ove izmene su objavljene u „Službenom glasniku“ RS br.137/04, od 24. 12. 2004. g. Pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini i Ravnogorskog pokreta imaju status boraca protiv okupatora i to od 17. aprila 1941. g., dakle upravo od onog datuma kada je đeneral Dragoljub Draža Mihailović podigao ustanak i time postao prvi gerilac protiv nacifašizma u Evropi. Pri tome, niko razuman ne spori da se i ogromna većina partizana časno borila za slobodu svoje zemlje i da je u toj borbi podnela velika stradanja. Problem je sasvim druge vrste i o tome će biti reči u sudskom postupku.

Drugim rečima, ko želi da polemiše na način kako se to moglo nedavno pročitati na stranicama vašeg lista, ima problem sa savezničkim predsednicima, savezničkim obaveštajnim oficirima, istorijskim činjenicama, ali i našim (važećim) zakonima. Nevolja takvih proizlazi, možda, iz namere održavanja monopola jedne antifašističke organizacije, jer je taj monopol dugo vremena povlačilo različite i brojne privilegije. Treba da ostane zapamćeno da su Amerikanci i Francuzi imali najobjektivniji i, time, najpošteniji stav oko svih aspekata „slučaja“ đenerala Mihailovića.

Konačno, u postupku rehabilitacije, u konkretnom slučaju, a prema slovu zakona, bitna su pravna, a ne činjenična pitanja; zato je postupak jednostranački, zato je veće sastavljeno samo od sudija profesionalaca, zato nije predviđen redovni pravni lek na pozitivnu odluku. Činjenice se navode samo u funkciji motiva zbog kojih je osporeni postupak osude bio ideološko-politički uslovljen, pa je to imalo za posledicu nepoštovanje osnovnih ljudskih prava, naročito prava na odbranu i pravično suđenje, da je bio protivan bitnim načelima pravne države, odn. vladavine prava i opšteprihvaćenim standardima ljudskih prava i sloboda. O pravnim pitanjima, naravno, nema svrhe raspravljati sa laicima. Ona će biti analizirana pred sudom i ocenjena od strane suda. (Kraj)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari