Da li će na ovogodišnjem majskom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora SPC biti smenjena dva ili samo jedan episkop kojima je Sinod prethodno izrekao kazne privremene suspenzije na dužnost eparhijskih arhijereja? Odgovor na ovo pitanje suštinski možda i nije toliko bitan, koliko će to biti signal šta se zapravo događa u vrhu SPC. U vreme pisanja ovog teksta Sabor je već smenio episkopa kanadskog Georgija i prešao na slučaj vladike mileševskog Filareta.


Kada je pre pet godina crkvena vlada prvi put uvela praksu da sama, bez Sabora, u prvoj instanci smenjuje episkope, srpska crkvena javnost, već debelo zavađena zbog uvođenja novina u služenje liturgije i približavanje Vatikanu, dodatno se podelila i oko (ne)kanoničnosti i (ne)zakonitosti ovakvih sinodskih odluka koje je Sabor do sada četiri puta aminovao. Novi momenat na ovogodišnjem majskom zasedanju je to što se u to neslaganje uključio i deo episkopata i što ga predvodi baš episkop bački Irinej (Bulović), koji je kao član ranijih saziva Sinoda do sada smenio trojicu svoje braće arhijereja.

Pojedini mediji tvrde da je Irinej (bački) udario na Irineja (patrijarha). To na prvi pogled možda tako i izgleda, ali imajući u vidu složenost, isprepletenost, često nelogičnost i nedoslednost u međusobnim odnosima srpskih vladika priče o „pobuni“ i „pobedi“ mogle bi biti i medijski privid. Poslednje dve sinodske smene dovode se u vezu sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem (Radovićem), pa se da pomisliti i da je vladika Irinej agresivnije krenuo u predizbornu kampanju za „belu panu“, na koju tačku nije stavio ni izbor sadašnjeg patrijarha Irineja. Pojedini crkveni krugovi spekulišu da sukoba zapravo i nema i da je na kažnjene vladike „planirano“ potrošeno silno saborsko vreme da bi se izbegle neke druge, ništa manje osetljive teme – od Carigrada i Makedonije do Vatikana, koje bi deo episkopata radije rešavao u sinodskom „uskom krugu“ i, po potrebi, navodni „prljav veš“ prao u medijima.

Šta god da se ispostavi kao tačno, pitanje je kome odgovara ovakvo stanje u vrhu SPC, koji gotovo više i nema nikakav politički otklon prema aktuelnim svetovnim vlastima, ćuti o Kosovu i Metohiji, okleva da donese nov crkveni Ustav, ne rešava liturgijsko pitanje, pod tepih gura pritiske (da li samo spolja) dasenaprostorunjenesadašnjejurisdikcijeformirajupomesnecrkveilibarcrkveneautonomijeuokvirugranicanastalihraspadombivšeSFRJ, žmurinajačanjetakozvane“fanariotskestruje“ kojabidasrpsku, kaoisveautokefalnecrkveosamostaljeneposleVaseljenskihsabora, vratipodokriljeCarigradskepatrijašije. Gde su u svemu tome učestale smene vladika i gde je tome kraj?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari