Da li su odluka o bojkotu za danas zakazanog uručenja Nobelove nagrade za mir kineskom disidentu Liju Sjaobou i žestoke kritike koje su usledile tek „bura u čaši vode“, kako tvrde u Vladi Srbije, ili drastičan primer srpskog tumaranja između njena „četiri stuba spoljne politike“, te nedoslednosti na putu članstva u EU, što smatraju mnogi stručnjaci za međunarodne odnose i aktivisti za ljudska prava? Pa, kako to obično biva, i ma koliko bilo to nepopularno reći, ali u pravu su i jedni i drugi.


Pitanje prisustvovanja ceremoniji u Oslu svakako je trećerazredno u odnosu na istinske izazove koje će Srbija, bolje pre nego kasnije, morati da savlada. Puna saradnja s Hagom, dakle hapšenje Mladića i Hadžića, konstruktivnost u vezi s kosovskim problemom i predstojećim dijalogom s Prištinom, dobrosusedski odnosi s Hrvatskom, BiH i Crnom Gorom, usvajanje i primenjivanje reformskih zakona – a sve to konkretizovano u „deset evropskih tačaka“, koje Beograd mora da ispuni u toku 2011, ako želi status kandidata za članstvo u EU do kraja naredne godine – prepreke su koje nećemo moći da zaobiđemo i gde nam zajednički interesi s Kinom ili Rusijom ne mogu biti nikakvo opravdanje. U poređenju sa ovim spiskom obaveza, ali i milijardom dolara kineskih kredita i investicija, kao i savezništvom u UN oko Kosova to kako će današnji dan provesti ambasador Milan Simurdić zaista deluje efemerno.

S druge strane, kako mi to želimo da uđemo u EU ako nam je stav nedemokratskih vlasti, koje između ostalog karakterišu jednopartijski sistem, nepostojanje slobode štampe, masovna kršenja osnovnih ljudskih prava, totalitarna državna kontrola nad svim aspektima života pojedinca, važniji od temeljnih vrednosti na kojima počiva evropska porodica država? Nije Srbija jedina u Evropi koja (želi da) ima „specijalne veze“ s Kinom. Ali, jeste jedina koja zarad toga, eto, odlučuje da se povinuje zahtevu Pekinga i praktično proglasi Liju Sjaoboa – lidera protesta na Tjenanmenu, autora Proglasa 08, nenasilnog zagovornika demokratskih principa – nedostojnim Nobela. Ovaj disident je u zatvoru zato što naprosto misli drugačije od komunističkih vlasti, junak je Brisela, ali ne i Beograda.

I, eto nas pred pitalicom – krediti ili ljudska prava, suverena politika ili usaglašena sa evropskom, Kosovo ili EU? Ma koliko nam opcija „i jare i pare“ bila srcu draga, i ovaj slučaj pokazuje da ćemo morati sve češće da se opredeljujemo, da ćemo na kraju ipak jedan od ona četiri stuba morati snažno da prigrlimo ako želimo stabilno tlo pod nogama. A, budimo realni, EU zaista nema alternativu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari