Imali smo više spoljnopolitičkih aktivnosti u nekoliko meseci nego u najboljih pet godina Titova Jugoslavija, koja je bila i veća i značajnija zemlja nego Srbija sada. Ovo je dan pre početka „kineskog samita“ izrekao premijer Aleksandar Vučić na kongresu socijalista, a slično razmišlja i komentator Zidojče cajtunga koji ocenjuje da je samit događaj kakav bi se Titu svideo.


Zaista, po mnogo čemu skup 16 premijera centralne i istočne Evrope plus Kina podseća na slavna vremena – dekoracija Beograda koja se poklopila sa novogodišnjim ukrasima i osvetljenjem, brojni gosti sa različitih strana, veliki radovi i građevinski poduhvati u planu, pruge i putevi, brzi vozovi… I nadasve potpuno drugačiji ton organizacije – kada se na velikom video-bimu u Sava centru pred publikom i novinarima ukazala slika učesnika, albanski premijer Edi Rama sedeo je pored kineskog premijera Li Kećijanga. Sutradan je Rama razgovarao sa Vučićem bez, kako su javili internet portali, ikakvih trzavica, potpuno poslovno. Nikakvih iznenadnih dronova dakle, niti nediplomatskih izjava sa viškom balkanske istorije i manjkom takta. Jer, sa Kinezima može da se razgovara o poslovima pod jednim uslovom, i to je premijer Li Kećijang više puta naglasio u svom govoru – a to je regionalna stabilnost.

Uz to, domaćin samita mogao je biti i dodatno relaksiran izostankom predstavnika vlasti iz Prištine i činjenicom da je Kina zbog Tajvana protivnik kosovske samodržavnosti. Čak je i hrvatska štampa spočitala premijeru Zoranu Milanoviću izostanak iz političkih razloga kažnjavanja Beograda zbog Šešeljevih velikosrpskih izjava, pošto je na taj način, je li, Srbija uspela da se postavi kao glavni vratar za ulazak kineskih ulaganja.

Međutim, ono što nedostaje događaju, nisu ti spoljašnji atributi velikih poduhvata, mirnije svetske politike i značajne uloge Beograda, nego poverenje i optimizam. Jer, nemoguće je izbeći činjenicu da je reč u ekonomskom smislu o kreditnim linijama za projekte koji su pre svega značajni Pekingu za izvoz i plasman robe u ovaj deo sveta. Tako se i pruga Beograd – Budimpešta i Beograd – Bar, o čijoj se modernizaciji i ubrzavanju pregovora, tiče novog puta svile, odnosno spajanja luke Pirej sa evropskim zaleđem, koju su Kinezi iznajmili na više decenija. Naravno, ne isključuje se ni mogućnost otvaranja fabrika i ulaganja u energetiku, međutim konkretnih sporazuma o tome zasad nema. Povoljnije od kredita za države koje ne mogu da ih vraćaju jesu koncesije, ali nema ni povratne informacije kako Peking gleda na takve ponude. Ipak, nije naodmet malo opreznog optimizma, imajući u vidu da kineski premijer najavljuje još tri milijarde dolara za investicioni fond.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari