Jedno od boljih tumačenja politike Budimpešte u aktuelnoj izbegličkoj krizi dao je naš Njuz.net pod naslovom „Mađarska privremeno uvodi fašizam“. Surova stvarnost kazuje da je takva ocena satirična u vrlo ograničenoj meri.

Ako neko misli da su reminiscencije na vreme bujanja „patriotskih pokreta“ u Evropi, naime na dvadesete i tridesete godine prošlog veka preterane, vredi podsetiti da je jedna od prvih reakcija birokrata Evropske unije na odluku vlade Viktora Orbana da podigne zid glasila – „to je povratak u kameno doba“.

Međutim, brutalno postupanje Budimpešte, u šta spada bezobzirno kršenje ljudskih prava, ponižavanje i maltretiranje i žena i dece – zvali ih izbeglicama ili migrantima manje je bitno – podizanje žilet žice, a ne bodljikave kako se uglavnom izveštava, povređivanje suvereniteta susedne države, uvođenje zakona svojstvenih totalitarnim režimima, prebijanje novinara, iako je za svaku osudu, neizbežno vodi u zamku. Jer gde je tu Evropska unija?

Mađarske što se tiče: gde je EU da poslednjih nekoliko godina reaguje na Orbanovu opasnu reviziju istorije, na gušenje medija, na tolerisanje stranačkih paravojnih formacija, na rastuću netoleranciju prema manjinama? Nema normalne reakcije na to, ima osuda funkcionera nižeg ranga i dosetki funkcionera višeg ranga, poput one Junkerove kada je Orbanu rekao „Gde si diktatore?“. Zato je Orbanu moglo da padne na pamet da čak ponovo uvede smrtnu kaznu. Branio se, posle, da se o tome „samo raspravljalo“.

Izbeglica/migranata što se tiče: gde je EU da poslednjih nekoliko godina reaguje? Jer talas nije krenuo pre nekoliko meseci, već pre nekoliko godina. Na intenzitetu je očigledno dobio sa beznadežnom situacijom u Siriji i usponom Islamske države. Jeste EU reagovala, ali pretežno vodeći računa da štiti svoje granice, po cenu ljudskih života. Ajlan Kurdi je ko zna koje po redu dete koje se utopilo u Sredozemnom moru.

Istovremeno, EU je bila nesposobna da odgovori na krize u svom susedstvu, a pojedine njene države uz to su postupale potpuno destruktivno, za šta je najbolji primer Libija. Prosto je bila neverovatna odluka sa poslednjeg samita EU prošle nedelje da se odlučivanje o „raspodeli“ izbeglica pomera na 8. oktobar, u trenutku kada granice dnevno prelazi i po osam hiljada ljudi. Onda je Merkelova ubrzala stvari, pa će mučno ubeđivanje o kvotama biti nastavljeno za koji dan.

Najlakše je, dakle, zgražavati se nad Orbanom. Nije čudo što paraliza EU vodi najrazličitijim teorijama zavere, poput one da su mu veliki u EU rekli da „privremeno uvede fašizam“. A vrlo lako i drugi mogu krenuti njegovim stopama.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari