Zbog toga što su zapadne banke bile nedovoljno aktivne, Srbija se sada okreće Istoku za kapital, izjavio je ove nedelje ministar finansija i privrede Mlađan Dinkić, govoreći pred stotinama zapadnih bankara i finansijera okupljenih na Juromani konferenciji u Beču. Sličan stav nešto kasnije izneo je i poljski ministar finansija, pa je smanjenje uticaja evropskih banaka i uzlet Rusije, Kine i Ujedinjenih Arapskih Emirata postala tema „na marginama“ ovog skupa.


Dinkićev argument svodi se na to da je Srbija dovoljno dugo čekala na Evropu i, pošto ono što je čekala nije dočekala, sada menja kurs i potreban novac nabavlja drugde. Nimalo uvijena kritika zapadnih bankara uz predočavanje da zemlje poput Srbije imaju spremnu alternativu, prilično je pogodila okupljene bankare, bar ako je suditi po broju komentara. Osnovni kontrastav, koji se mogao čuti, sastoji se od implicitnog omalovažavanja kapitala iz istočnih zemalja, pomešanog s nevericom da će se očekivani novac sliti odande u Srbiju ili Poljsku i izražavanje uverenosti u nadmoć zapadnog finansijskog potencijala i pozicije izgrađene dosadašnjim investicijama.

Tri su problema s ovim shvatanjima. Prvo, ona ni na koji način ne pokazuju zašto istočni kapital ne bi mogao da dođe na ovdašnja tržišta, to jest ne vidi se nijedna prepreka. Drugo, argument da je u Srbiji danas dramatično veće prisustvo zapadnog novca jednak je argumentu „živećemo od stare slave“. Kako smo do sada uzimali evropske kredite, tako od sada možemo azijske. Treće, olako odbacivanje ideje o istočnim investicijama u Srbiji pomalo je cinično, kad dolazi od zapadnih bankara u čijim upravnim odborima kao vodeći akcionari redovno sede članovi arapskih vladarskih porodica, predstavnici afričkih država, azijskih državnih investicionih fondova i kad ruske banke kupuju svoje austrijske konkurente.

Ipak, jasno je da Srbija i dalje ne može bez zapadnog novca. Ne zbog evropskih integracija ili dosadašnje vezanosti za tamošnji kapital, već zbog toga što alternativni finansijeri iz bogatih zalivskih zemalja, još bogatije Kine ili Rusije, bar do sada nisu pokazali dovoljno spremnosti da dugoročno i sistematski unose kapital u Srbiju. Umesto toga, njihove investicije, od ruskog kredita do emiratskih projekata predstavljaju izuzetke koji počivaju na ličnim bilateralnim dogovorima.

Zna to i Dinkić, zbog čega je u Beču precizirao da će Srbija tražiti „i investitore sa istoka, a ne samo sa zapada“. Dakle, Srbija ne zatvara vrata jednima, već otvara drugima. A to je po (inače zapadnim) pravilima slobodne konkurencije dobra stvar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari