Proteklih meseci sa posebnom pažnjom pratio sam, kao bivši student najstarijeg privatnog univerziteta u Srbiji, izveštaje i polemiku koja se povela u vezi sa privatnim fakultetima i akademskim zvanjima koja se stiču na njima. Može se reći da je u vezi sa tim još od osnivanja privatnih visokoškolskih ustanova, na državnim fakultetima i univerzitetima postojala izvesna doza sumnje i preovladavao negativan stav, pa to važi i danas.


Iako je bilo pojedinih propusta na početku, prilikom osnivanja privatnih univerziteta, tokom procesa razvoja došlo je do osavremenjivanja, primene određenih standarda u njihovom radu i zbog samog procesa akreditacije, tako da su danas to ozbiljne visokoškolske ustanove sa prostornim kapacitetima, stručnim nastavnim osobljem i školovanim studentima kao nosiocima društvenog i privrednog razvoja. U prilog ovoj tvrdnji ide izjava Vere Vujčić, potpredsednice komisije za akreditaciju, objavljena baš u vašem listu, koja ističe da je „najvažniji preduslov za uspešne doktorske studije visok nivo naučnoistraživačke aktivnosti. On se meri brojem naučnih projekata koje ustanova realizuje i naučnim radovima u referentnim časopisima“. Prema podacima za 2012, ističe se u tom tekstu, od privatnih univerziteta Megatrend je sa najvećim brojem objavljenih naučnih radova, zatim sledi Union. Od državnih univerziteta to su univerziteti u Beogradu (3. 278 radova) i Novom Sadu (815). Dakle, od privatnih univerziteta Megatrend je na prvom mestu po broju naučnih radova u referentnim časopisima.

Pojedini mediji, iz ko zna kojih razloga, u proteklom periodu objavljivali su nepotpune informacije, čime su direktno narušavali ugled Univerziteta Megatrend. Međutim, postavlja se pitanje da li je oblik svojine jedino merilo za uspeh i uslov efikasnosti visokoškolske ustanove.

S druge strane, zanimljivo je da su osnivači pojedinih privatnih fakulteta i stručne državne ustanove (primer Bankarske akademije iz Beograda – Institut ekonomskih nauka Beograd). Vrlo je bitna činjenica da se uspostavlja saradnja između privatnih i državnih fakulteta u smislu gostujućih predavanja, ugledni profesori sa državnih fakulteta predaju na privatnim, korišćenja literature kao osnovne ili dopunske (npr. neki udžbenici profesora sa Megatrenda koriste se na državnim fakultetima), privatni fakulteti uspostavljaju saradnju isto kao i državni sa inostranim privatnim ili državnim fakultetima.

A da li za nekog ko završi državni ili privatni fakultet – svejedno, to predstavlja garanciju da će biti uspešan stručnjak, ukoliko se ne izgrađuje u praksi, ne učestvuje na seminarima i stručnim savetovanjima, ili ne poseduje odgovarajuće veštine?

Ovde ima prostora za ozbiljnu raspravu, pa i o tome da i na državnim fakultetima ima propusta i plagijata doktorskih disertacija, ali se niko nije zainteresovao da to istražuje. Činjenica je da privatni fakulteti predstavljaju važan faktor u sistemu obrazovanja i da ne treba stvarati jaz između državnih i privatnih fakulteta i univerziteta. Trebalo bi uspostaviti sinergiju kroz partnerstvo sa državnim fakultetima, na inoviranju nastavnih planova, na izradi naučnih projekata, a sve u cilju poboljšanja sistema obrazovanja.

Goran Cvetković, bivši student Megatrend univerziteta

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari