Udeo publikacija iz oblasti nanotehnologija u ukupnom broju naučnih članaka iz godine u godinu raste tako da se u 2014 godini približio cifri od 10 odsto pri čemu je polovina nastala u laboratorijama Kine i SAD. Polovina patenata i „nanoproizvoda“ nastala je u američkim laboratorijama i kompanijama. I dok su naši istraživači sa publikacijama relativno dobro rangirani – već godinama oko četrdesetog mesta, u oblasti primene nanotehnologija smo poslednji, jer nemamo ni jedan patent ni „nanoproizvod“.


Tokom poslednje dve decenije u svetu je razvoj nanonauka i nanotehnologija doživeo veliki napredak s obzirom na ogromne mogućnosti upravljanja strukturom i osobinama na nanometarskom nivou. U više od sedamdeset razvijenih i zemalja u razvoju, širom sveta pokrenute su nacionalne strategije i akcioni planovi kako bi se zemlje što bolje pozicionirale za razvoj ove izuzetno obećavajuće tehnologije. Istraživači, istraživački timovi, centri, instituti, zemlje, učestvuju u globalnom takmičenju ko će ostvariti što zapaženija naučna i tehnološka ostvarenja, koja će omogućiti njihovu dominaciju na svetskom tržištu znanja, inovacija, proizvoda i kapitala. Mere se broj i kvalitet publikacija, doktorskih disertacija, patenata, količina dobara ostvarena kroz nanotehnološke proizvode i rangiranje značajno utiče na pozicije učesnika ovog velikog takmičenja. Od oko 1, 3 miliona članaka indeksiranih u Web of Science bazi podataka u 2014 godini, 128.000 (blizu 10 odsto) su sa prefiksom „nano“, a Kina i SAD imaju najviše i zajedno dosežu 50 odsto svetske produkcije. Više od trećine nanočlanaka (41.100) publikovali su kineski istraživači dok su drugi istraživači SAD sa 22.200 publikacija, odnosno 17, 3 odsto. Treće mesto zauzima Indija, a zatim slede Južna Koreja, Nemačka i Japan.

Srbija sa 324 publikacije u 2014. godini i dvadesetak članaka više nego prethodne godine, zauzima zavidno 42 mesto, dva iznad prošlogodišnje pozicije, od ukupno 106 zemalja za koje se vodi evidencija. Neposredno iza nas su devet zemalja EU, Slovačka sa 297 publikacija na 43 mestu, Slovenija sa 294 publikacija na 44 mestu, a zatim slede Bugarska, Litvanija, Hrvatska , Estonija, Latvija, Kipar i Luksemburg. Ispred nas su, ponajpre Mađarska, a zatim Grška i Irska. Nešto drugačija je situacija kada se broj publikacija svede na milion stanovnika. Tu se vidi da primat drže, male po broju stanovnika, visokorazvijene zemlje. Prva je Singapur, a zatim slede Švajcarska, Južna Koreja, Švedska i Slovenija, dok je SAD dvadeset treća, a Kina četrdeset treća. Srbija je ovde bolje plasirana, nego kod rangiranja koje samo vodi računa o ukupnom broju publikacija i nalazi se na trideset sedmom mestu, neposredno ispred Mađarske, Hrvatske , Latvije i Bugarske.

Interesantno je rangiranje zemalja prema kvalitetu publikacija. U konkretnom slučaju, za meru kvaliteta na godišnjem nivou prihvaćen je najčešće korišćeni Hiršov indeks(H), koji označava maksimalan broj publikacija koje su istovetan broj puta citirane. Na listi uspešnosti zemalja za 2013. godinu na prvom mestu se nalazi SAD sa H=37, a neposredno iza nje su Kina sa H=29, Nemačka, Engleska, Singapur, Iran i Južna Koreja. Srbija se u 2014. godini nalazi na pedeset sedmom mestu zajedno sa Hrvatskom sa H=4 , dok je ispred njih Slovenija na 42 mestu sa Hiršovim indeksom 6.

Ukupan broj patenata zaštićenih u SAD i Evropi u 2014 godini iznosi oko 35.000. Prva „petorka“ je istovetna kao prošle godine tako da su Amerikanci sa više od 20.000 patenata daleko ispred svih ostalih i imaju oko 55 odsto svetske produkcije patenata, a zatim slede Japan, Južna Koreja, Nemačka i Tajvan. Interesantna je analiza broja patenata na 100 članaka koja govori o uravnoteženosti osnovnih i primenjenih istraživanja u oblasti nanotehnologija. Prva je SAD sa 104, a drugi Japan sa 61, Holandija sa 44, Tajvan sa 44 i Ujedinjene Arapski Emirati sa 39. Nama bliske zemlje se nalaze pri dnu: Slovenija(3, 23), Češka 1, 67 i Poljska 1 na 100 publikacija, dok smo mi na potpunom začelju tabele bez patenata. Srbija ne postoji na listama, a već godinama nema nijedan međunarodni patent.

Nakon više od dvadeset godina osnovnih i primenjenih istraživanja, nanoproizvodi su zastupljeni u elektronici, automobilskoj industriji i medicini, prehrambenoj industriji, sportskoj opremi, kozmetici i farmaciji. Nema izmena u odnosu na stanje iz 2013. godine. Da podsetimo, 1659 nanoproizvoda su proizvedeni u 717 kompanija u 30 zemalja. Kompanije SAD su lansirale najveći broj nanoproizvoda (skoro polovina -746). Nakon njih slede Nemačka, Koreja, Engleska, Kina i Japan. Najzastupljeniji proizvod je nanosrebro koje se nalazi u 438 preparata, a zatim sledi titan dioksid, ugljenični materijali, cink oksid, silicijum oksid i zlato. I ovog puta treba istaći primer Poljske, koji pokazuje da „nano“ proizvodi najlakše nastaju pored sličnih proizvoda i u zemlji sa jasno definisanom strategijom i plasmanom kao što je to ovde slučaj – automobilska industrija.

Vlada Singapura je pre petnaestak godina prepoznala značaj nanotehnologija i shvatila da uz bio i info-tehnologije predstavljaju okosnicu naučno-tehnološkog razvoja. Singapur sa 5, 4 miliona stanovnika ima 300 milijardi bruto društveni proizvod i sa 2.300 nanočlanaka nalaze se na 16 mestu. Istovremeno oni su sa 396 nanočlanaka na milion ljudi prvi, a četvrti po kvalitetu članaka.

Nedovoljno ulaganje u nauku već godinama se odražava na stagnaciju u osnovnim istraživanjima i naročito primeni nanotehnologija kod nas. Sa izdvajanjima iz budžeta od oko 0, 3 -0, 35 odsto bruto društvenog proizvoda za nauku, odnosno ispod 15-20 eura po stanovniku, već godinama se nalazimo na začelju liste zemalja. Ne postoji nijedna zemlja iz okruženja, ili onih kojima težimo po razvoju da su načinile čak i mali napredak u tehnološkom razvoju sa izdvajanjima, u jednom dužem vremenskom periodu, manjim od 50-100 eura po stanovniku, što u našim uslovima odgovara izdvajanju od 1-2 odsto bruto društvenog proizvoda. Sa takvim budžetom i uz prihvatanje nekih od modernih sistema organizacije istraživanja, primenljivim našoj sredini i mentalitetu uz postepeno podsticanje „izvrsnosti na račun socijale“, pomoglo bi nam da se pomerimo iz dugogodišnje stagnacije. Jednu takvu šansu smo propustili, kada je početkom 2010. godine formulisana po prvi put na nivou države „Nano inicijativa“ i kada nije prihvaćen jedan „ekspertski“ program koji je ocenjen kao suviše „elitistički“. Bojom se da ćemo sledeću šansu čekati još jako dugo.

*Autor je profesor Univerziteta, predsednik društva za istraživanje materijala Srbije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari