Slavimir Stojanović Slay, grafički dizajner, nesuđeni fudbaler i Fred Aster beogradskih klubova, obeležio je sinoć 30 godina svog rada velikom izložbom u Muzeju primenjene umetnosti. Ovu informaciju njegov racionalni deo verovatno prihvata kao značajan korak u inače fantastičnoj karijeri, dok bi onaj drugi poskočio i kao mahnit počeo da đuska od sreće.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

 Da je Slavimir takvim da se zaključiti što iz njegovih brojnih intervjua što iz radova u kojima se stalno nadmudruju jedan posve ozbiljan lik i jedan šaljivdžija. Recimo, jedan je japi. Nosi aktovku i gleda na sat da proveri kakvo mu je prolazno vreme pre nego izvrši samoubistvo vešanjem, kako je nacrtao na jednom od svojih plakata. Drugi kaže da je tog dana zaboravio mozak kod kuće i na poslu sreo neke zaista zanimljive i pametne ljude, dok u nekoj sledećoj situaciji poručuje – „Ti si idiot. Molim te ponašaj se u skladu sa tim“.

Sve ove tekstualne i vizuelne komentare Slavimir je kreirao, reklo bi se, u dokolici i to su prava savremena umetnička dela i prema izvedbi i prema ideji. To, naravno, ne bi bilo nimalo neobično da mu formalan posao ne nalaže da zadovolji produkcioni nivo u takozvanoj kreativnoj industriji i isporučuje ideje otprilike sličnom brzinom kao i prilikom fizioloških pražnjenja, što je na jednom od svojih radova i prikazao. Nikad mu nije dosadno, što je takođe objasnio dizajnerskim jezikom, kao i da plače samo na jedno oko kad je povređen, ne bi li onim drugim mogao da motri na ostatak univerzuma. O tome koliko je uspešan u poslu brzo se sazna upitom na Gugl, koji ga između ostalog povezuje sa više od 300 prestižnih nagrada, svetskim umetničkim izdanjima, muzejima, klijentima, brendovima, manifestacijama.

Dizajnom je počeo da se bavi sa 16 godina (rođen je 1969) a obrazovanje je sticao na studijima u Beogradu, u Geterburgu, kod Dragana Sakana. Jedno vreme je proveo u Sloveniji, a zatim se, izgleda, skrasio u Beogradu. Oženio se Oljom i dobio ćerku Nađu, a na Dorćolu otvorio radnju s predmetima autentičnog senzibiliteta pod imenom – Futro. Hobi mu je fudbal gde uvek igra špica. Navija za Partizan. Omiljeni plakat „Rođeni u YU“ jer se sa njim najbolje identifikuje. Mnogo voli da čita Srđana Valjarevića, Slavoljuba Stankovića i Ivana Tokina, jer su, kako kaže, čuvari beogradskog duha. To bi se moglo reći i za Slavimira, kad u svom „dens“ spotu objasni da nesavršenost može da bude veoma zabavna stvar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari