Pre devet godina, 12. marta 2003. u dvorištu Vlade Srbije ubijen je premijer Srbije Zoran Đinđić. Sudski je utvrđeno da je prvog demokratskog premijera ove zemlje ubila država, odnosno njeni službenici u saradnji sa „zemunskim klanom“.

Motiv je bila njihova želja da spreče obračun države sa kriminalom, na šta se Đinđić sa saradnicima odlučno spremao. Danas se, ne bez razloga, kaže da je to bio pucanj u Srbiju, jer je njegovo ubistvo usporilo ne samo evrointegracije, nego i privredni i ekonomski rast države. Usledili su izbori i dolazak DSS na vlast, koji je imao mnogo tvrđi stav prema odnosima sa EU, nego što je ima današnja vlast.

Đinđićeva sestra i majka, ispostavilo se, s pravom su godinama sumnjale da iza njegovog ubistva, osim već osuđenih, stoje i nepoznati nalogodavci i inspiratori. Prvi korak je načinjen – tužilaštvo je prihvatilo formulaciju zastupnika porodice Đinđić – advokata Srđe Popovića, da je pobuna Jedinice za specijalne operacije novembra 2001. bio „puzajući državni udar“, koji je doveo do atentata na premijera. Podignuta je optužnica, ali bez lica iz politike ili nekadašnjih aktera u vlasti. Kažu, nema dokaza.

Đinđić je i sam bio svestan da reformski političari nisu popularni i da narod ne voli nagle promene, pa je svejedno ušao u reformu korumpiranog državnog aparata. Ono na šta svakako nije računao jeste to da će želju za promenama morati da plati glavom. Đinđićevo ubistvo ujedinilo je demokratske snage u Srbiji. Pred godišnjicu, Đinđića se svi sete. Polažu se venci, organizuju šetnje, tribine… O Đinđiću s poštovanjem govore oni koji su ga najviše kritikovali za života, ali i oni koje je Đinđić udaljio iz svog okruženja u stranci ili u vlasti, zbog sumnjivih veza.

Šta je tu čudno? Već dva dana kasnije – 14. marta, Đinđića niko više ni ne pominje. Ni u tragovima. I tako skoro do naredne godišnjice. Ponekad se neko pozove na Đinđića kada treba opravdavati određene političke odluke, zaboravljajući da je 2000, 2001. ili 2002. bila potpuno drugačija politička situacija i odnosi snaga i u Srbiji i u svetu. Uostalom, socijalisti bar tada nisu bili u vlasti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari