Rok koji je Žalbeno veće Haškog tribunala dalo Vladi Srbije da izruči lidera radikala Vojislava Šešelja u Holandiju istekao je još u utorak 26. maja, a nema naznaka da bi ta naredba mogla da bude uskoro sprovedena. Ono što se čuje od domaćih zvaničnika jesu samo opravdanja, otezanje, pozivanje na poštovanje pravne procedure, ali i pojedine kontradiktorne poruke. Sve to je filovano žestokom retorikom pojedinih ministara o zaveri Zapada protiv Srbije, destabilizaciji Vlade Srbije i naravno, premijera Vučića.


Recimo, ministar policije Nebojša Stefanović rekao je da će premijer i vlada odluku doneti po Ustavu, što bi moglo da se tumači da će Vlada poštovati primat međunarodnog prava u odnosu na domaće zakonodavstvo i da će Šešelj ipak otići put Haga. Međutim, potpuno drugačiju poruku ispred vlade upućuje ministar rada Aleksandar Vulin. On odluku Tribunala tumači kao pokušaj destabilizacije Vlade, pritisak na premijera Vučića i optužuje Tribunal da pokušava da destabilizuje Srbiju za račun Zapada.

Saša Obradović, koji u ovom procesu zastupa Vladu Srbije, smatra da lider radikala ne može biti uhapšen niti isporučen Hagu bez naloga Tribunala za hapšenje Šešelja, koji Srbiji nije dostavljen, a bez toga ne može da se pokrene postupak izručenja u skladu sa Zakonom o saradnji sa Haškim tribunalom. On dodaje i da odluka Žalbenog veća nije isto što i nalog za hapšenje. Taj stav podržava i predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa tribunalom Rasim Ljajić, koji kaže da dopis Žalbenog veća nije isto što i nalog Pretresnog veća za hapšenjem, „te bez dodatnog pojašnjenja iz Tribunala nećemo hapsiti Vojislava Šešelja“. Jasno je da srpski zvaničnici igraju na nejedinstvo u samom Tribunalu, odnosno na to da su obavezujuće samo odluke veća koje sudi – Pretresnog veća. Međutim, poruka iz Tribunala je jasna. Sve odluke suda podjednako su obavezujuće za sve države, pa tako i za Srbiju i ne može se proizvoljno i bez posledica odlučivati po kojim će se nalozima suda postupati, a po kojim ne.

Očito je da će Vlada nastojati da što je moguće više odugovlači sa Šešeljevim izručenjem. Jer jedino tako i može da se tumači stav ministra pravde Selakovića da je „prošlo vreme kada su ljudi kao vreće sa poštom trpani i slati u Hag“, bez poštovanja bilo kakve zakonske regulative. Pravne matematike, koja je svim domaćim vlastima služila za beskonačno odlaganje neizbežnih odluka, nikada nije nedostajalo, pa će tako biti i u ovom slučaju. Uostalom, nije da Selaković nije u pravu. Bilo je ranije slučajeva (Mladić, Karadžić, Hadžić…) da se sva pravna sredstva ne iscrpu, odnosno da advokat uloži žalbu na rešenje o izručenju, a da je optuženik već stigao u Holandiju. A onda je žalba besmislena. Nešto slično kao sa oduzimanjem poslaničkih mandata. Sud utvrdi da ih je parlamentarna većina nezakonito oduzela, ali je dok je postupak u sudu završen promenjen je sastav parlamenta, pa je postupak obesmišljen. Pravna procedura izručenja, u Srbiji, jer svaki optuženik ima pravo žalbe na odluku o pritvoru, mogla bi da potraje 14 dana, a tek nakon toga bi moglo da se govori o mogućnosti izručenja Šešelja u Holandiju. Pod uslovom da uspeju da ga pronađu i prevezu do aerodroma, pošto je najavio da se neće dobrovoljno predati, ali ni bežati, već će „pružati pasivan otpor“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari