Pre tačno 35 godina, 7. oktobra 1977, počela je gradnja železničke stanice Centar na Prokopu u Beogradu. Radove je trebalo završiti za 18 meseci, a prvi voz da svečano uđe na peron za Praznik rada, 1. maja 1979.

Iako je stručna javnost tokom sedamdesetih bila podeljena oko ovog projekta, nije bilo sporno da bi se izmeštanjem železničkog saobraćaja iz Savskog amfiteatra oslobodilo 80 hektara građevinskog zemljišta, procenjenog na pet milijardi evra, čije bi iskorišćavanje genrisalo dodatnih do 20 milijardi.

Međutim, tri i po decenije kasnije, Prokop zvrji gotovo prazan, i da nije prigradskog Beovoza i gradskog Bg-voza, paučina bi se odavno uhvatila po betonskim stubovima, iako je u ovaj objekat, kao deo projekta Beogradskog železničkog čvora, do sada uloženo oko 100 miliona evra. Umesto da opslužuje putnike koji u prestoni grad dolaze i odlaze „Brzim prugama Srbije”. Prokop je postao pravi Eldorado za domaće političare koji su se zavetovali da će baš oni završiti ovaj beogradski Skadar ni na nebu ni na zemlji.

Zato, istovremeno sa nadom i zebnjom Beograđani primaju najnoviju vest da je ministar i potpredsednik vlade Rasim Ljajić u Kuvajtu izdejstvovao povoljan kredit od 25 miliona evra za izgradnju. Obećanje je dobio od tamošnjeg premijera Džabera Al-Mubaraka Al-Sabana glavom i bradom. Kuvajćanin je rekao da postoji zainteresovanost za ulaganje i u druge železničke projekte, ali da će odluke o tome zavisiti od efikasnosti u izgradnji Prokopa. Verovatno su čoveka saradnici uputili u priču o nastanku beogradske stanice.

Zanimljivo je će sredstva doći iz kuvjatskog Fonda za arapski razvoj. Nekada smo mi, za vreme druge Jugoslavije, pomagali Bliski istok povoljnim kreditima za infrastrukturne radove, školovanjem mladih kadrova iz tamošnjih zemalja, a sada smo brže-bolje „ščepali” povoljni kredit sa grejs periodom od četiri godine. Setimo se i toga, pre 20 godina smo baš Kuvajtu izvozili tenkove M-84, sofisticirano čudo od tehnike koje se u Pustinjskoj oluji 1991. pokazalo boljim od američkog „abramsa“. A sad…

Ipak, kreditu se u zube ne gleda, to smo naučili baš kad je o Prokupu i železnici reč. Onaj čuveni ruski zajam od 800 miliona dolara, koji se „valja” evo pet-šest godina, a sa kojim su vozovi kao munje trebali da stižu u glavnu beogradsku stanicu, za sada dobijamo na parčiće, tačnije na kašičicu. Stoga ostaje nada da ćemo imati više sreće sa Kuvajćanima, jer barem oni nemaju razloga da nas tišću i ucenjuju kao što to rade Brisel, Moskva, Berlin, Vašinton…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari