Kako je lepo biti ponosni Srbin ovih dana u Melburnu, Novom Sadu, Banjaluci, Prištini, Svilajncu, Kosovskoj Mitrovici, Zagrebu, Sarajevu, Briselu, Moskvi, Šangaju, Sao Paolu, Čikagu… na vasceloj zemaljskoj kugli. Teniski kralj planete Novak Đoković zadivio je svet. Treći put zaredom osvojio je titulu šampiona Australije. Super Srbin, Nole – naša dika i ponos! Mogao bi da bude i naš veliki učitelj!


Od njega bi mogla mnogo da nauči i čitava srpska nacija. U vremenu kada, po ko zna koji put padamo na popravnom (iz istorije, logike, ekonomije, geopolitike) izdanak naše loze kao da je posisao svo vekovno iskustvo, razboritost i socioekonomski softver epohe, u kojoj je od dečaka sanjara izrastao u njenog idola. Po tome bi mogao da bude uzor svim mudrim i sedim srpskim akademskim glavama, fakultetskim profesorima, nacionalnim tribunima, državotvorcima, političarima…

Nole – doktor surovog i realnog života u globalnoj gladijatorskoj areni novog milenijuma – sa svojih 25 leta i za samo desetak godina nužnog i dobrovoljnog egzila, naučio je što srpska nacionalna i politička elita, a kamoli prosečan Srbin, nisu vekovima uspevali.

Život nije use, na se i poda se! Život je mukotrpan i surov. Ako ga prihvatiš kao igru, biće podnošljiviji i lakši. Ako u toj igri pobediš, bićeš poštovan, slavljen i bogat. Ako hoćeš da pobediš, prihvati pravila igre. Veruj u sebe, ne potcenjuj protivnika. Nikad se ne predaj, boljem časno priznaj poraz! Pravdu ne isteruj – bori se za nju. Nadvladaj i potisni ono loše u sebi, prikaži uvek najbolje što te krasi. Kad te prati sreća, ne zaboravljaj da je „srednja sreća – najveća“! A kad ti sreća okrene leđa, čini sve da je zaslužiš. U porazu ne kloni, iz njega uči. U trijumfu ne likuj, teži novom, još većem. Ne zaboravi ko si, ali ne osvrći se, ne žali za propuštenim – živi za danas, fokusiraj se na sutra, najveće domete planiraj za dan posle!

Hej, Srbine, pa ti to možeš! – poručio nam je svima, još jednom, najveći Srbin današnjice.

U finalnom meču u Melburnu, kada mu nije išlo, tražio je izlaz ne rušeći mostove. Kada mu je krenulo, nije se opuštao – radio je još mukotrpnije da poveća razliku. Kada je bio na kolenima, dizao se i poentirao. Kada ga je protivnik nadigrao, iskazivao mu je divljenje. Kada se činilo da je sve gotovo, bio je spreman da krene iz početka… Svoje najveće uzlete i istorijske pobede do svetskog teniskog trona ostvario je na istim krilima.

Zato, kada Nole kaže da je Sveti Sava – finalni meč je igran baš na Savindan – bio uz njega sve do istorijske pobede, nije to samo deo njegovog stajlinga, punog istančanog osećaja za pravoslavlje i nacionalni folklor. Prepoznajte u ovoj poruci duboki životni, filosofski smisao. Novak poručuje: Prati svoju zvezdu vodilju i ne možeš pogrešiti. Samo tako, pokazao nam je Nole, postaje se Super Srbin!

Samo tako, i nikako drugačije, postaje se samopotvrđen i ispunjen čovek, poštovan komšija, uvažavan protivnik, poželjan partner, prihvatljiv sagovornik, rado viđen gost, obožavan lik… Bio Srbin, Albanac, Bošnjak, Malajac, Aboridžin, Kinez, Berber, Amerikanac… Zato Novaku malo ko u svetu, bez obzira na sve predrasude o nama, uzima za zlo što je Srbin.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari