Srbija se, po ko zna koji put, vrti u krugu nesporazuma sa EU u pogledu daljih integracija. Dok jedan deo političkog spektra u Srbiji uporno skreće pažnju na politička uslovljavanja koja dolaze iz Brisela (Mladić, sada Hadžić, priznanje Kosova), vladajuća politička klasa se stalno čudi kada ispuni neki od političkih zahteva, a kandidatura ipak ne stigne, jer nisu ispunjeni suštinski, reformski, zahtevi.


Tako je i sa Mladićem: politička vrhuška je taman pomislila da će za kilo Mladića dobiti kilo kandidature, u duhu srpskog pijačnog mentaliteta, kad ono, ništa bez reformi. A suština reformi nije, kao što se u medijima spekuliše, ni u broju novousvojenih zakona, ni u kvalitetu izmena u pravosuđu, ni u zakonu o restituciji, nego – u svemu tome zajedno. Drugim rečima, suština evropskih zahteva je u tome da se u Srbiji vidi da se menja duh upravljanja od koruptivnog, nepotističkog, kronističkog, profiterskog, monopolističko-autokratskog, ka demokratskom, zasnovanom ne na ciničnom i doslovnom postupanju u skladu sa sopstvenim lošim zakonima, nego na etici.

Korisno je stoga pogledati kako je ta zemlja zbog koje srpska politička klasa teško spava, Holandija, sama organizovala svoju javnu upravu shodno načelima etika. Primena holandskih načela javnog upravljanja (a nije zgoreg pomenuti da se etički modeli organizacije javne uprave iz Holandije danas preuzimaju i u SAD) bila bi najbolji način da se zadovolji suština evropskih standarda.

A ta načela uključuju dva osnovna elementa: (1) uvođenje jasnih etičkih kodova postupanja u javnoj upravi, od samog državnog vrha do opštinskih administracija, pri čemu te etičke kodove formulišu etički konsultanti iz nezavisnog sektora, i (2) etička obuka javnih službenika u formi radionica u ministarstvima, i u formi individualnog savetovanja srednjih i viših službenika, opet od strane nezavisnih etičkih konsultanata.

Holandski model etičkog savetovanja, koji je preuzet iz složenijeg nemačkog modela, predstavlja jedinstvenu proceduru od sedam koraka kojima se postiže razumevanje, jasno definisanje i primena etičkog pravilnika za svaku službu. Tu vrstu posla obavljaju filozofi-etičari, koji imaju iskustvo u formiranju etičkih pravilnika i koji su akreditovani kroz svoja profesionalna udruženja u Americi i Evropi.

Vlada Srbije treba da angažuje ozbiljne savetnike u oblasti etike, pod koordinacijom jednog stručnjaka, iz nezavisnog sektora, i da započne ambiciozan projekt izrade jednostavnih i primenjivih etičkih pravilnika za javne službe, uz istovremenu obuku zaposlenih i stalno zapošljavanje filozofa-savetnika u svim bogatijim ministarstvima, u Narodnoj banci, u Ministarstvu finansija i Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Na ovaj način, uz tržišno plaćanje iz budžeta, postigli bi se jasni rezultati koji bi faktički garantovali da napredne zemlje podrže Srbiju u kandidaturi i određivanju datuma pregovora. Naravno, uz izvršavanje uslova u vezi sa međunarodnom pravdom, koji više ne bi trebalo da budu sporni ni među levicom, ni među desnicom, u jednoj demokratskoj i moralno bar minimalno integrisanoj zemlji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari