Pokazalo se još jednom da je na mestu stara mudrost da je „jutro pametnije od večeri“. U neku ruku to je i priznao ruski lider nakon 15-16 sati celovečernjih pregovora „normandijske četvorke“ u Minsku: „Ovo nije najbolja noć u mom životu, ali je jutro, po mom mišljenju, dobro. Zato što smo, bez obzira na sve teškoće u pregovaračkom procesu, ipak uspeli da se dogovorimo o najvažnijem.“


Vladimir Putin, nemačka kancelarka Angela Merkel, francuski lider Fransoa Oland i ukrajinski predsednik Petro Porošenko dogovorili su se, između ostalog, o najvažnijem – prekidu vatre na istoku Ukrajine koji stupa na snagu 15. februara i povlačenju teškog naoružanja duž cele linije fronta. I Porošenko je zadovoljan jer je, kako je rekao, nakon prvobitnih optužbi da su ruski uslovi neprihvatljivi, objavio da uprkos pritisku i tragediji Ukrajina nije „podlegla ultimatumu“. Merkelova kaže da je postignuti dogovor „tračak nade“, ali da još ima puno posla. Oland je mišljenja da sporazum ne garantuje održiv uspeh u narednih nekoliko dana te da je neophodan pritisak i nadzor kako bi se uspostavio mir u Ukrajini.

Lideri EU u Briselu kao i poznavaoci prilika pozivaju na oprez i izražavaju dobru dozu sumnje u postignuti dogovor. I ne čudi, ako se ima u vidu da je prethodni sporazum o prekidu vatre postignut u septembru prošle godine prekršen i pre nego što je zaživeo. Kažu, puške još nisu utihnule na ratištu. Lugansk je bombardovan u noći između četvrtka i petka, a ruska TV javlja da su to bili najžešći sukobi u proteklih nekoliko meseci. Pod pretpostavkom da će se primirje od nedelje zaista poštovati, stiče se utisak da ratni fanatici, željni krvi i stradanja, žele da iskoriste svaki minut do subote u ponoć.

Pitanje koje je potpuno ne mestu jeste: ako je Minsk 1 propao, zašto je Minsk 2 drugačiji i zbog čega bi on mogao da uspe? I kome je najnoviji dogovor najviše naklonjen – pobunjenicima, Rusiji ili Ukrajini? Iako pobunjenici moraju da se povuku sa linije primirja koja je definisana u Minsku 1, ukrajinske snage moraju da se povuku sa linija kontrole koje postoje danas. Drugim rečima, od ukrajinske vojske se traži da se povuče sa teritorije za koju su se donedavno borili.

Iako je predsednik Putin predstavljajući plan na neki način nastojao da se prikaže kao pobednik, možda bi na duže staze, primećuju analitičari, ako plan dogura daleko, strateška prednost mogla da bude na strani Ukrajine. Optimisti upiru prstom na prisustvo Putina i Porošenka, kao znak da će se ovaj sporazum dokazati otpornijim nego Minsk 1. Pesimisti, neki će reći i realisti, veruju da je dogovor samo papir koji gomila mučne probleme koji su podstakli sukobe na prvom mestu. Pritom, važna pitanja ostala su nedefinisana – status otcepljenih teritorija, tačan datum kada će Ukrajina povratiti kontrolu nad svojom granicom sa Rusijom, pa čak i sama linija primirja.

Naredni dani će svakako obezbediti brz i opipljiv test da li će se najnoviji mirovni sporazum pokazati efikasnijim u smirivanju skoro pa jednogodišnjeg rata ili će biti ignorisan kao onaj septembarski.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari