Izmenama Zakona o radu propuštena je prilika da se ispravi postojeća diskriminacija autora i interpretatora, tj. umetnika. Oni će trpeti posledice donošenja ovog zakona kao i svi drugi, ali imaju i dodatni problem.

O čemu se radi?

Zakon o radu definiše sve oblike zapošljavanja: na neodređeno i određeno vreme, preko omladinske i studentske zadruge, putem ugovora o delu, ali ne i putem autorskih ugovora. A umetnici samo tako mogu da rade svoj posao. Sadržaj autorskih ugovora preciziran je Zakonom o autorskom i srodnim pravima i po svemu je sličan svakom drugom ugovoru o radu. Na autorske ugovore plaćaju se porezi i doprinosi kao i na sve druge ugovore. Samostalni umetnici tako ostvaruju radni staž. Sve to regulisano je zakonima o socijalnom osiguranju, porezu na dohodak, samostalnom obavljanju delatnosti.

Zašto onda Zakon o radu ne priznaje autorske ugovore kao oblik zapošljavanja, tj. u njemu umetnici nisu radni ljudi? Ta diskriminacija nije imala velike posledice sve do donošenja Zakona o javnim nabavkama. Onda je postala brutalno uočljiva. Iz sistema javnih nabavki izuzeti su svi oblici zapošljavanja, shodno Zakonu o radu, a pošto angažovanje po autorskim ugovorima nije zapošljavanje, mora se na tender. Može bez tendera i stolar i obućar, i kurir i portir, i razvodnice i kafe-kuvarice (ugovorom o delu ili preko zadruge), ali ne može umetnik! Može da radi preko ugovora o delu, ali… Ukoliko bi kompozitor, pisac, reditelj, glumac, dizajner, slikar potpisivao ugovor o delu, bio bi to prekršaj, jer se jasno zna za koje poslove koja vrsta ugovora se potpisuje. Uz to i razlika u visini poreza i doprinosa na autorske i ugovore o delu je značajna i predstavljala bi dodatno opterećenje za ustanove kulture koje ionako nemaju para.

Prilika je bila da se izmenama Zakona o radu u članu 199, u kome piše da se sa licima koja obavljaju umetničku i drugu delatnost u oblasti kulture može potpisati ugovor o delu, doda „i autorski ugovor“. Mala, ali bitna izmena!

Prilika je propuštena, ne može se ispraviti, jer član 199 nije predmet izmena zakona, a na takve članove ne mogu se podnositi amandmani. Priliku je propustilo, već po tradiciji, Ministarstvo kulture. Trebalo je da reaguje pre nego što je Zakon stigao u Skupštinu. Stalno nas ubeđuju „da prate, da se trude, da će, sad će, samo što nije…“ A vozovi, tj. zakoni prolaze.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari