– U Srbiji ne postoji nijedan, ili gotovo nijedan, državni dijalizni centar koji ima svu opremu i prostor propisan postojećim pravilnicima koji regulišu tu materiju. Na žalost, postojeći pravilnici su zastareli, te se mnogo toga od neophodne opreme i raznih drugih neophodnih sredstava i ne nalazi u odredbama. Mnogi dijalizni centri nemaju ni dovoljno osoblja zdravstvene struke, kako lekara, tako i sestara (tehničara) – ističe za Danas Zvonko Petrović, predsednik udruženja bubrežnih bolesnika, Renalis.

On dodaje da kada bi nadležne inspekcije zaista radile svoj posao, bili bi zatvoreni gotovo svi državni dijalizni centri.

Sagovornici Danasa ranije su povodom nestašice bevipleksa u ampulama, koji je neophodan bubrežnim bolesnicima na hemodijalizi, isticali koliko je bevipleks pri svakom tretmanu dijalize bitan. Iako nije od vitalnog značaja, drastično utiče na kvalitet života pacijenta koji ionako zbog dijalize nekoliko puta sedmično po nekoliko sati biva podvrgnut tretmanu.

– Nisam lekar, ali znam da je terapijskim protokolima propisana obaveza davanja ampuliranog bevipleksa na kraju svake dijalize – doživotno, jer su vitamini grupe B rastvorljivi u vodi i izdijaliziraju se tokom tretmana- objašnjava Petrović i ističe da se primenom kompleksa vitamina B prevenira neuropatija, štite se nervna vlakna i pozitivno utiče na krvnu sliku.

Kako naš sagovornik napominje, on je nestašicu ovog leka registrovao tek u potonjih nekoliko meseci, a ne u trajanju od jedne godine i više.

– Nakon premeštanja proizvodnje u novi prostor i promene pakovanja (teglice umesto ampula) Galenika je, nakon početne proizvodnje ušla u proceduru kontrole i registracije – Agencije za lekove i medicinska sredstva (ALIMS), te odobravanja nove cene – Ministarstvo zdravlja. Zašto ta procedura tako dugo traje, pitanje je za nekog drugog. Dok se procedura ne završi novi bevipleks se ne može naći u apotekama – kaže Petrović.

Predsednik Renalisa još smatra da problem sa nestašicom bevipleksa nije izazvala Galenika, već je pitanje, kako naterati državne ustanove, institucije i organe da svoj posao rade brzo, efikasno i odgovorno. Uz sve navedeno, kaže naš sagovornik, RFZO nema izračunatu cenu dijaliznih tretmana u državnim zdravstvenim ustanovama.

– Priče o tome da su dijalize u državnim ustanovama jeftinije i za tridesetak evra od iznosa koje naplaćuju dijalizni centri u privatnom vlasništvu, samo su sredstvo za zamazivanje očiju javnosti, dijaliznih pacijenata, kao i opravdanje za premeštanje pacijenata iz privatnih centara u vrlo udaljene državne (na primer Beograd – Lazarevac), što uvećava troškove za dodatnih 5.000 do 8.000 dinara za prevoz – objašnjava Petrović.

 

Dijaliza i nemirne noge



Pacijenti na hemodijalizi ističu koliko im bevipleks, odnosno, nedostatak bevipleksa u tretmanu utiče na kvalitet života, iako iz zdravstvenih centara uveravaju da ovaj pomoćni lek nije od vitalne važnosti za pacijente. Jedan od simptoma neuzimanja bevipleksa je periferna neuropatija koja se manifestuje bolovima u mišićima, grčevima u listovima nogu, trnjenjem, peckanjem i pojavom sindroma nemirnih nogu. Kako ističe naš sagovornik, ovaj sindrom može da bude naročito iscrpljujuć, budući da vam ne dozvoljava da spavate.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari