Ranko Končar bio je naučnik, pedagog i uvereni levičar-antifašista. Rođen je 1938. u Bukovici (BiH), od pete godine živeo je u Vojvodini.

Diplomirao je i magistrirao istoriju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na kom je proveo gotovo ceo radni vek – kao asistent, docent, profesor, šef Katedre za istoriju, rukovodilac postdiplomskih studija. Doktorsku disertaciju pod naslovom „Opozicione partije i političko-ustavne koncepcije o Vojvodini 1929-1941. godine“ odbranio je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Poslednje godine plodne karijere proveo je na mestu direktora Muzeja Vojvodine.

Predavao je Istoriju Jugoslavije i Metodologiju istorijske nauke, objavio brojne naučne radove iz oblasti savremene istorije Jugoslavije i Vojvodine u XX veku. U središtu njegovih istraživanja bile su teme iz političke, socijalne i ekonomske istorije, nacionalno i ustavno pitanje. Dugo godina bio je član redakcije Zbornika za istoriju Matice srpske, saradnik u redakciji Enciklopedije Jugoslavije, urednik Enciklopedije Vojvodine i drugih publikacija.

Priredio je za štampu, između ostalog, tri toma memoarskog dela Dušana Popovića, dnevnik Mihaila Konstantinovića, kao i knjigu Đorđa Stojšića „Osma sednica“, koju je Dan Graf objavio ove godine.

Generacije studenata i postdiplomaca pamte prof. dr Ranka Končara kao smirenog, nenametljivog predavača, odmerenog u iznošenju stavova, odlučnog u zahtevu da se stavovi i zaključci zasnivaju na činjenicama. Rado se odazivao na novinarske pozive da komentariše savremena zbivanja i pojave, kao i njihove korene u prošlosti, ali nije pristajao da se njegove reči uprošćavaju ili svode na gesla za dnevnopolitičke potrebe. U javnim istupima nakon ukidanja autonomije Vojvodine i tokom devedesetih dosledno je ukazivao da će politika i postupci tadašnjeg režima izazvati pogubne posledice.

Na stranicama Danasa Ranko Končar poslednji put se oglasio 20. oktobra. U tom prilogu on ističe da je neprihvatljivo shvatanje da je dobra samo ona istorija koja je korisna „za našu političku stvar“ i zaključuje: „Odnos prema prošlosti i njenom karakteru ne sme se zasnivati na političkoj ljubavi, već na istini i istorijskim vrednostima, koje su vrednije ukoliko su univerzalnije.“ Ni on ni njegove kolege, prijatelji, studenti i saborci-antifašisti nisu slutili da su to bile oproštajne reči.

Poslednji ispraćaj Ranka Končara održaće se danas u 13.30 na Novom groblju u Novom Sadu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari