Reagovanje Nate Mesarović, objavljeno u listu „Danas“ 26. avgusta 2015. u kome se priča o svemu i svačemu, nešto se tiče i mene, kao advokata i kao predsednika Advokatske komore Beograda. Naročito me se tiče tvrdnja gospođe Mesarović da „Šoškić manipuliše i udvara se vlastima“, a sve povodom donošenja rešenja upravnog odbora AK Beograda kojim se odbija njen zahtev za upis u imenik advokata AK Beograda.

Najpre, želim da istaknem da je odluka UO AK Beograda o odbijanju zahteva Nate Mesarovića za upis, doneta jednoglasno, što znači da su svi prisutni članovi UO tako glasali. Pri tom su bili apsolutno trezni, orijentisani u vremenu i prostoru.


Jedan tako nepismen tekst odavno nisam pročitao i iole pismen čovek se mora zapitati kako to da takav tekst piše Nata Mesorović, bivša predsednica Vrhovnog kasacionog suda i Visokog saveta sudstva. Zbog te nepismenosti teksta ja i ne želim da se upuštam u tumačenje šta je autorka htela da kaže. Ono što se može razumeti jeste da ja manipulišem u njenom slučaju i da se udvaram vlastima. Naravno, u tekstu nema nijedne naznake sa čim ja to manipulišem i kako se na taj način udvaram vlastima.

Nata Mesarović očigledno sve posmatra u životu sa stanovišta bliskosti vlastima, a ne sa stanovišta profesionalnih kvaliteta koji se traže kako za sudiju tako i za advokata od digniteta. Mogu ja da mislim što god hoću i od vlasti koja je u ovom režimu i o nekoj drugoj vlasti koja je prethodila ovom režimu, i da to ostane moj privatan politički stav, sve dok ga javnosti ne saopštim, ali verujem da ova vlast apsolutno nije posebno uživala zbog donošenja odluke kojom se odbija zahtev Nate Mesarović za upis u imenik advokata AK Beograda.

Možda je nekome iz vlasti i bilo milo što je to tako završeno na prvostepenom nivou postupka u vezi sa upisom u imenik advokata, ali je teško poverovati da sam ja lično išao za tim da se na taj način udvaram onima koji nisu dobro raspoloženi prema Nati Mesarović.

Postavljam pitanje Nati Mesarović – kako ja to da znam ko iz vlasti ne želi nju da vidi kao advokata, pošto je prestala da bude sudija, te da li se ja sa ljudima iz vlasti javno ili potajno družim, a naročito da ja svoje postupke podešavam onome što vlast hoće da čuje. Moram da kažem dragoj koleginici Nati Mesarović da sam ja odavno preležao dečiju bolest udvaranja vlastima, zbog čega sam posle 2000. odbio ponuđeno mesto predsednika Vrhovnog suda Srbije, zatim mesto Republičkog javnog tužioca, svestan činjenice da sam ja advokat od karijere i da treba da izbegnem upliv politike u preostali deo moje karijere i mog radnog veka. Nadam se da i Nata Mesarović nešto o ovome zna imajući u vidu da je o svemu tome i štampa u tom vremenu naširoko pisala.

Imao sam 29 godina kada mi je prvi put bilo ponuđeno da budem sudija Okružnog suda u Beogradu i da tada napustim advokaturu. To sam odbio zbog toga što smatram da jedino u advokaturi mogu da sačuvam svoje dostojanstvo i da ne budem ucenjivan pritiscima političke prirode kako ću i šta ću da radim. O ovome nerado govorim, izuzev u ovom slučaju u kome me Nata Mesarović gleda kroz optiku udvarača vlastima.

Ona mora mnogo visoko o sebi da misli kada veruje da bi vlasti bile obradovane da ona ne bude upisana u imenik advokata, i to u trenutku kada je u penziji i kada pred njom ne predstoji nikakav značajniji događaj kako u profesionalnom tako i u biološkom smislu.

Dakle, razlika između mene i Nate Mesarović je očigledna, jer ja sam od završetka studija u advokaturi i samo sam advokat kome nikada nije bila potrebna podrška vlasti, a imao sam više ili manje simpatija određenih ljudi iz vlasti, pre svega zbog činjenice da se ne udvaram vlastima, ma kog režima bile i zbog toga sam dostojan ne samo advokat već i čovek kome se ni Nata Mesarović, tako ostrašćena ne može klevetnički i jeftino obratiti, pa makar to bilo i na naslovnim stranicama novina sa kvalifikacijama kao što je to učinila u pomenutom napisu.

Na kraju, vredi napomenuti da je o po mom ličnom mišljenju, Nata Mesarović nedostojna za bavljenje advokaturom, zato što u vreme kada vrši dve visoke i odgovorne funkcije u pravosuđu-predsednika Vrhovnog kasacionog suda i predsednika Visokog saveta sudstva nije iznela nijedan kritički stav prema propisima koje je primenjivala u postupku reforme, niti prema postupcima koji su proizlazili iz primene tako loših zakona.

Moralan i savestan čovek protiv nepodnošljivo loših zakona reaguje izjavama protivljenja takvim zakonskim rešenjima, pa kada sagleda kuda vodi primena takvih normi u život da podnese ostavku i da digne ruke od učešća u jednoj akciji koja ima razorne efekte na tako značajnu oblast kao što je pravosuđe. Niko se ne može pokrivati, a naročito ne pozivati na moral, da je nešto morao da radi u kolektivnom organu i da to što je radio, budući da su svi tako radili, ne može se zameriti niti postaviti pitanje odgovornosti za takvo postupanje.

Da je Nata Mesarović htela mogla je da se suprotstavi na izloženi način svemu onome što je bilo nevaljalo u reformi pravosuđa. Ona to nije uradila zato što je bila uljuljkana visokim pravosudnim funkcijama koje je obavljala, zaboravljajući pri tom da u svojoj funkciji možeš uživati samo onda ako drugima ne nanosiš zlo i ako najšira javnost to što radiš ocenjuje kao dobro i moralno.

Postavlja se pitanje ko se u to vreme udvarao vlastima, ja ili Nata Mesarović? U medijima koji su objavljivali vesti u tom vremenu vidi se kako sam kritikovao najavljenu reformu pravosuđa, ne očekujući pri tom da dobijem od tadašnjeg režima bilo šta, a ni od nekog drugog koji će doći na vlast kasnije.

Kako me to Nata Mesarović vidi kao udvarača vlastima, pitanje je na koje ona treba da da odgovor, a ne samo da iznosi činjenično tvrđenje koje ničim ne dokazuje.

Najzad, ostaje da pitam Natu Mesarović zašto me nije prozvala udvaračem vlastima, u vreme kada sam bio na čelu najmasovnijeg protesta advokature pokrenutog u borbi protiv loših zakona, koje je ova vlast delimično donela, a u svakom slučaju branila svoje stavove u prilog opstanka tih nevaljalih zakonskih propisa. Naravno, moje pitanje u napred izloženom smislu je i nepotrebno, ako se i pođe od toga kako je Nata Mesarović gradila svoju karijeru i kako u njenom biću ne postoji duh pobune protiv svega nevaljalog, a naročito od strane pravnika koji imaju svetu dužnost da sačuvaju svoje dostojanstvo nezavisnih i slobodnomislećih ljudi.

I na kraju, da ne bih zaboravio, ističem da je Nata Mesarović ustala sa gromoglasnom optužbom bez osnova prema meni, samo iz razloga što veruje da će klevetanjem mog dostojanstva uspeti da ustalasa pravničku i laičku javnost tako da svoj slučaj u vezi sa upisom u imenik advokata reši u svoju korist, jer je njen predmet pred drugostepenim organom – Advokatskoj komori Srbije, a predsednik AK Srbije je već sada, dok je postupak u toku, i pre nego što je odlučivao upravni odbor AK Srbije, izjavio da je AK Beograda u svojoj odluci bila rukovođena političkim a ne pravnim razlozima.

Ovo je vid ulične borbe Nate Mesarović, jer na taj način želi da prikaže najširoj javnosti kako je „miljenica“ jedne prethodne vlasti postala žrtva sadašnje vlasti, a u stvari je ovo slučaj o kome raspravlja profesionalna organizacija advokata koja nije vlast ni u kom pogledu i koja ne trpi uticaje bilo koje vlasti, niti političke razloge koje treba koristiti u donošenju odluka te profesionalne organizacije.

Autor je predsednik Advokatske komore Beograda

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari