Pitanje azila u Srbiji nije važno političko pitanje, kao što je to slučaj u zapadnim zemljama i Evropskoj uniji. U nekim državama postoje političke opcije koje celu strategiju grade na protivljenju migracijskih kretanja na teritoriji svoje zemlje. Čini mi se da je u Srbiji ovo pitanje više društveno, s obzirom na to da postoji veliki broj tražitelja azila. Njima treba omogućiti pristup sustavu azila, kako bi oni kojima je to potrebno dobili zaštitu i integrirali se u srpsko društvo – kaže za Danas Goranka Lalić Novak, docentkinja Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Kako objašnjava, Srbija je, kao i Hrvatska, još uvek tranzitno područje.
– Međutim, to ne znači da ne treba da postoji sustav azila kako bi se utvrdilo tko može dobiti zaštitu u Srbiji. Integracijom u srpsko društvo ljudi koji dobiju zaštitu stvaraju zajednicu koja potom olakšava budućim migrantima, pripadnicima te skupine, da se lakše uklope u društvo. Sve dok ne budemo imali, na primer, jače zajednice Avganistanaca i Somalijaca, ti ljudi će tendirati da idu u one zemlje gde postoje takve skupine, ukazuje naša sagovornica.
* Mislite li da je to moguće uraditi u Srbiji?
– Mislim da će to morati da se uradi jer je to njezina međunarodna i europska obaveza, ali i zato što postoji veliki broj zemalja iz perspektive kojih je Srbija zemlja sigurnosti.
* S jedne strane, Srbija je tranzitna zemlja, a s druge veliki broj Srba traži azil, pogotovo u EU. Kako gledate na to?
– Vizna liberalizacija je omogućila da se poveća broj tražilaca azila. Ti ljudi verovatno traže azil iz ekonomskih razloga i mahom se svi odbijaju. Danas ne možemo govoriti o jednostavnim migracijskim kretanjima kakva su bila nekada kada je azil uglavnom bio politički – iz istočnog u zapadni blok i obrnuto. Danas su migracije puno kompleksnije.
* Kada već spominjete viznu liberalizaciju, bilo je reči da bi mogla da bude ukinuta. Postoji li za to šansa?
– Meni se čini, s obzirom na otvaranje pretpristupnih pregovora Srbije i EU i s obzirom na to što postoji perspektiva punopravnog članstva Srbije, bilo bi kontraproduktivno ako to Unija odluči. Pre bi EU mogla ići u pravcu toga da pomogne Srbiji u izgradnji kapaciteta kako bi se smanjio broj azilanata.
* Osim izgradnje kapaciteta, šta još Srbija mora da uradi?
– Sigurno će morati da se usaglasi oko toga šta su ciljevi i prioriteti pristupu migracijama, vodeći računa o migracionoj politici EU. Treba izgraditi jedan cjelovit sustav upravljanja migracijskim kretanjima preko srpske teritorije koji uključuje i pitanja azila i migracija, koja su međusobno povezana. Ako ne postoji koherentan sustav o kretanjima migracija, onda to znači da ona osoba kojoj je potrebna zaštita neće biti prepoznata. Takođe, potrebna je unutarsektorska saradnja, te koordinacija različitih nadliježnih tela.
* A regionalna saradnja?
– Prvo koordinacija, pa izgradnja kapaciteta i onda međudržavna saradnja. Moram napomenuti da je kretanje migracija važan dio poglavlja 24, pa će EU od Srbije očekivati jedan koherentan pristup – izgradnja zakonodavstva, uključivanje svih aktera, javne konsultacije… Na svemu tome će se apostrofirati tokom procesa pridruživanja Uniji.
* Šta mislite o nedavnom masovnom odlivu stanovništva sa Kosova?
– To je političko pitanje, ne mogu komentarisati. Verovatno ima veze sa ekonomskom situacijom.
* U koju grupu spadate – onu koja smatra da granice treba otvoriti za sve ili biti stroži prema tražiocima azila?
– Mislim da ne treba zloupotrebljavati izbegličku zaštitu da bi se rešili problemi koji tu ne pripadaju. Izbeglički i azilni sustav treba da posluži zaštiti onih ljudi koji su u svojim zemljama proganjani. Za ostale, ekonomske migrante i one neregularne, treba da postoji sustav koji će se baviti njihovim problemima i naravno štititi njihova temeljna ljudska prava.
* Na koji način EU može da zaustavi gotovo svakodnevne nesreće u kojima stradaju migranti u potrazi za boljim životom?
– EU ne bi smela dozvoljavati da se nesreće na Sredozemnom moru događaju. Potrebno je uložiti sredstva u spasavanje tih ljudi. Pogrešna je ideja da će u ovom više ili manje demokratskom, globaliziranom društvu doći do toga da se krizna žarišta smanjuju, odnosno smanjuju izbeglička kretanja.
Primer Hrvatske
* Hrvatska je članica EU. Kako je regulisala ovu oblast?
– Pitanje migracija nije važno društveno pitanje u Hrvatskoj, jer nemamo veliki broj tražitelja azila i neregularnih azilanata za razliku od Srbije. Ako govorimo o sustavu i politici azila, Hrvatska na tome radi skoro 15 godina, od trenutka kada je ulazak u EU postao glavni politički cilj. Na izgradnji azila i utočišta Hrvatska radi intenzivno od 2004. Tada je donesen prvi zakon o azilu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
