Glavna tema u britanskim medijima protekle sedmice bila je da li je tabloid San, posle 44 godine, ukinuo Devojku sa 3. strane, takozvanu Page Three Girl. Baš ta strana izvor je brojnih i dugogodišnjih kontroverzi u britanskoj javnosti. Feministkinje već godinama vode kampanju da se ta strana ukine, jer vređa žensko dostojanstvo i daje stereotipnu sliku o položaju žene u društvu i utiče na povećanje nejednakosti i diskriminacije.

Međutim, ti dugogodišnji protesti nisu ni najmanje naudili ili promenili stav uredništva, odnosno vlasnika ovog tabloida – Ruperta Mardoka. Strana je ostala, a svakog dana se sa treće strane smeši novo lice i novo ponosno poprsje. Neke devojke sa 3. strane su napravile zavidnu karijeru. Jedna od njih je i čuvena Samanta Foks, koja je nakon slikanja za San napravila svetski poznati hit – Touch me, a zatim i muzičku karijeru.

Da se vratimo na slučaj tabloida San. Tabloid samo nekoliko dana nije objavljivao razgolićene devojke i odmah je u javnosti otvorena polemika o tome da li je strana ukinuta ili ne. Naravno, svako vidi ono što mu se sviđa, pa su informaciju da je San ukinuo kontroverznu stranu pozdravile brojne nevladine organizacije koje se bore za prava žena. Čak je i jedna od aktivistkinja organizacije „No More Page Three“ – Anđela Tauers taj potez nazvala istorijskim i dodala da je „đavo u detaljima, ali da ima još dosta da se uradi“. Iz tabloida San nisu želeli da potvrde vest, zezajući se da će „treća strana sutra biti i dalje na istom mestu – između druge i četvrte strane“.

Ipak, nakon nekoliko dana stiglo je razrešenje. Na trećoj strani se pojavila nova devojka, pa je cela ova frka ispala samo vešta marketinška kampanja. Pretpostavlja se da je to zato što tabloidu San pada prodaja. Ovaj tabloid se svakodnevno štampa u više od dva miliona primeraka, i ubedljivo je na prvom mestu po prodaji u Velikoj Britaniji. Iza njega su Dejli mejl (1,7 miliona), Dejli Miror (990.000 kopija), Gardijan (207.000 primeraka), Independent (66.500). Začuđeni? Nema razloga. Ljudi vole tabloide, ma koliko se zaklinjali da ih ne čitaju ili ma koliko ih prezirali. Da nema čitalaca, tabloidi ne bi ni postojali. Recimo, baš se srpsko izdanje tabloida San (300.000 primeraka) ugasilo posle samo dva meseca izlaženja, jer nije bilo interesovanja čitalaca. Mi imamo standardne tabloide, koji standardno krše etičke, profesionalne novinarske norme, ali i Krivični zakon, kao i druge zakone. I nikom ništa. Evo, tek sad se Ministarstvo kulture setilo da pokrene dva postupka protiv tabloida – jedan – Informer, zbog objavljivanja navodnih porno fotografija hrvatske predsednice (?!), a drugi – Kurir, zbog golotinje na naslovnoj strani. Sećam se da je sada nepostojeći list Pravda objavljivao čak i porno fotografije. I nikom ništa. Niti je tužilaštvo nešto uradilo, niti je nadležno ministarstvo slučaj bar uzeo u razmatranje. A to se neće ni menjati. Samo gledajte!

Pričala mi je svojevremeno drugarica iz Londona Kerolajn da je San pored devojke sa treće strane, pokušao da ustanovi Page Seven Boy stranu, ali da žene nisu pokazale neko interesovanje da gledaju mišićave muškarce. Baš se čudim zašto?! Što kažu feministkinje – News, not boobs!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari