Miloš Janković, zamenik zaštitnika građana, predstavljajući izveštaj o radu Nacionalnog mehanizma za prevenciju torture za prošlu godinu u Skupštini Srbije, naveo je da u Srbiji ne postoji tortura kao sistemski organizovana i podsticana pojava, ali postoje pojedinačni slučajevi zlostavljanja koje nadležni organi tolerišu.


Najvažnija poruka, kako je naveo, iz ovog dokumenta upućena je nadležnim organima, a to je da se pojačaju napori u borbi protiv nekažnjivosti torture. Prema Jankovićevim rečima, „prepoznato je da su prevashodne žrtve torture lica lišena slobode, odnosno lica ograničene slobode kretanja, kojima su nametnuta restriktivna pravila u ustanovama u kojima su smeštena, a te ustanove nisu samo one koje se uobičajeno prepoznaju, kao što su policijske stanice, pritvorske jedinice, ili zatvori“. On je pojasnio da u lica koja su lišena slobode spadaju i oni koji su smešteni u psihijatrijske bolnice, a kojima je ograničena sloboda kretanja, u prihvatilištima za strance, ali i u brojnim rezidencijalnim ustanovama socijalne zaštite.

A Meho Omerović, predsednik Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova, istakao je da se ovakav izveštaj prvi put razmatra u parlamentu, da su tri odbora utvrdila tri zaključka i predložila ih poslanicima na usvajanje. Odbori su, između ostalog, kao zaključke predložili Upravi za izvršenje krivičnih sankcija da se unapredi postupanje prema pritvorenicima i da se ženama koje su u pritvoru „smanji često dugi boravak u osamljenju“ .

Svi poslanici, vladajuće koalicije i opozicije najavili su podršku izveštaju, koji su ocenili kao objektivan. Raspravi je prisustvovalo malo poslanika, na šta se osvrnula Marija Obradović, poslanica SNS rekavši da kad god se u parlamentu govori o ljudskim pravima, uvek isti ljudi govore strasno o tome. Ocenjujući da je izveštaj temeljan, sveobuhvatan i da daje važne smernice za društvo bez torture, Gordana Čomić iz DS-a je istakla da bi poslanici trebalo mnogo više da govore o prevenciji torture i zaštiti ljudskih prava, upravo zbog uverenja koja imaju pojedini građani.

– Kada bi se poštovalo načelo oko za oko – zub za zub, onda bi polovina sveta bila bez jednog oka, ili krezuba. Zato moramo mnogo više da radimo na prevenciji, navela je Čomićeva.

Ni jučerašnja rasprava nije mogla bez odstupanja od zadate teme, pa su poslanici Nove stranke i SNS-a polemisali o Savezu komunista, da li je reč „naprednjak“ uvredljiva ili nije… Polemiku je inicirao Vladimir Pavićević iz Nove stranke, koji je rekao da je zabrinjavajuća ocena u izveštaju da postoje pojedinačni slučajevi torture koji se tolerišu.

– Šta mi radimo da interni mehanizmi koji to treba da spreče budu efikasni? To me, na primer, podseća na priču o tome da Univerzitet Megatrend, sledeći neke interne mehanizme, treba da kaže da li je nešto plagijat ili nije, rekao je Pavićević, na šta je replicirala Marija Obradović, koja je izrazila žaljenje zato što je kolega Pavićević društveno neosetljiv na napore da se pronađu zajednička rešenja. Pavićević je uzvratio da nije neosetljiv, ali da je za to da svi pokažu odgovornost.

Raspad pravosuđa

– Gospodin Nikola Selaković je član SNS-a. Kako to da ga poslanička grupa SNS-a nije pozvala u Skupštinu da razgovaramo o tome zašto nije iskoristio svoj uticaj da to bude bolje, nego imamo jedan raspad sistema u oblasti pravosuđa, naveo je Pavićević. Obradovićeva mu je odgovorila da je „raspad sistema“ njegov lični utisak, a naprednjak Zoran Babić je upozorio Pavićevića da ne može da traži pravdu za pritvorske predmete, s jedne strane, a sa druge strane da podržava one koji stoje ispred vlade.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari