Retko se čuje da je neko uhapšen za neovlašćeno umnožavanje autorskih dela, iako su za pirateriju propisane kazne zatvora do pet godina. Jedan od prvih slučajeva koji je skrenuo pažnju javnosti na činjenicu da je piraterija zločin bilo je hapšenje I. J. (tada 21) 2008. godine zbog neovlašćenog iskorišćavanja filma „Turneja“ Gorana Markovića.

 Ispostavilo se da je optuženi na internet postavio i druge domaće filmove poput „Četvrtog čoveka“, „Čitulje za Eskobara“, „Hadersfild“, i televizijskih serija „Vratiće se rode“, „Moj rođak sa sela“ i drugih. Ipak, producent filma Svetozar Cvetković kasnije je odustao od krivičnog gonjenja optuženog zbog njegovih godina, izjavivši da su pre svega želeli da ukažu na to da piraterija smanjuje profit filma. Kad je reč o filmskoj pirateriji, sledeći slučaj desio se tri godine kasnije kada je uhapšen G. Č. (54) jer je postavio na internet link za preuzimanje neovlašćeno umnožene kopije filma „Montevideo, Bog te video“ Dragana Bjelogrlića. Iako se uz pomoć par klikova na internetu i dalje može naići na domaće filmove, otada niko od nosilaca autorskih prava filmskih ostvarenja nije podneo krivičnu prijavu zbog piraterije.

O zloupotrebi autorskih prava na internetu, ali i na televiziji, u razgovoru za Danas govori reditelj Goran Marković.

Prvi slučaj hapšenja „pirata“ u Srbiji zabeležen je 2008. godine vezano za ilegalno postavljanje vašeg filma „Turneja“ na internet. Koliku je štetu piraterija nanela tom filmu?

– Ne znam tačno, ali se sećam da je i mene samog to hapšenje „pirata“ koji je postavio „Turneju“ na internet iznenadilo. Bilo je to neposredno pošto je izglasan zakon po kome je intelektualna svojina dobila status kao i ostali oblici svojine. Producent je prijavio policiji da je neko postavio film na internet, oni su pronašli onoga ko je to učinio i uhapsili ga. Izgledalo je kao da je uhapšen provalnik ili džeparoš, i to je bilo stvarno čudno.

Otada je policija intervenisala još samo u slučaju filma „Montevideo, Bog te video“. Ipak, čini se da se u skorije vreme na internetu nije mogao naći nijedan domaći film, barem ne u prvih nekoliko meseci nakon premijere. Da li se nešto promenilo ili ste i vaš poslednji film „Falsifikator“ kupili za 100 dinara na Zelenom vencu, kao i „Turneju“?

– Postoje dve vrste piraterije, ona koja se prodaje na ulici, uz osvrtanje prodavaca koji su u strahu da će biti uhapšeni, kao i ona koja se prodaje u prodavnicama u obliku kaseta ili DVD, upakovana u nešto što joj daje „legitimnost“. Međutim, i ova prodaja je nezakonita, s obzirom na to da prodavci za to nikada nisu tražili odobrenje od autora niti mu ponudili ugovor za plaćanje autorskih prava. U suštini, obe stvari se svode na isto – nezakonitu prodaju tuđe imovine.

Da li ste nakon vašeg filma „Falsifikator“ imali malo više razumevanja za „pirate“ u Srbiji, barem za one koji ne ostvaruju nikakvu materijalnu korist od ilegalnog kopiranja umetničkih dela, već ih čine dostupnim za širu publiku, koja po svoj prilici i nema bioskop u svom gradu? Da li ima opravdanja za pirateriju?

– Ne. Za krađu, pod bilo kakvim izgovorom, nema opravdanja. Uostalom, legalna prodaja intelektualne imovine mogla bi da se obavlja po stvarno niskim, skoro simboličnim cenama i da bude dostupna svakome. Ne radi se samo o novcu, u pitanju je dostojanstvo stvaralaca koji samo zahtevaju da njihova prava budu poštovana kao i prava ostalih ljudi u društvu.

Koliko je na smanjenje piraterije u Srbiji uticala činjenica da se većina domaćih filmova ubrzo nakon premijere emituje na televizijama (ili u vidu serija ili u originalnom obliku)?

– Cena koju televizije plaćaju za nove filmove sve je manja. Toliko je niska da se, praktično, ne isplati prodavati novi film televiziji. Ne zaboravite da se dnevno na raznim kanalima vrte desetine filmova i da sve televizije praktično žive od filmova. Kada bi se primenjivao, Zakon o kinematografiji bi uveo red u sve to. Ali, ko haje za zakone u ovoj zemlji? Nekoliko godina smo pokušavali da ovaj zakon ostvarimo, uspeli u tome i – šta? Ništa. Sve je isto.

Da li uspevate da naplatite autorska prava za svoje starije filmove koji se emituju na televizijama? Kako je to uopšte pravno regulisano i da li filmski autori mogu da imaju uvidu u to koliko se njihovi filmovi emituju u regionu ili na lokalnim televizijama?

– Neki od mojih filmova su emitovani po nekoliko stotina puta na raznim televizijama. Nikada nisam dobio nijednog dinara od toga. U stvari, lažem, pre mesec dana mi je jedna mala, privatna televizija platila emitovanje „Majstora“. Ali za sve te godine, za hiljade sati mojih filmova niko nikada nije ni pomislio da mi plati. Za to su krivi bezvlašće i izrabljivački ugovori koje sam potpisivao sa producentima. Mnogi od tih producenata, na primer Centar film, decenijama žive od naših filmova, dele plate i ništa ne rade. Bar da su jedan dinar uložili u digitalizaciju tih filmova nego prodaju užasne, otrcane kopije! Strašno…

Da li bi problem autorskih prava filmskih radnika bio bolje regulisan kada bi oni oformili agenciju preko koje bi ostvarivali kolektivna autorska prava, poput Sokoja, koji to čini u muzičkoj industriji? Na koga se ugledati i kako rešiti ovaj problem?

– Da, kompozitori su odlično organizovani i to je tako bilo oduvek. Ali oni se izražavaju medijem koji je star koliko i istorija čovečanstva, a mi onim koji je star godina stotinjak i menja se svakih 10 godina. Kažemo film, a filmska traka više praktično ne postoji. Oni koji nas potkradaju ulaze u nove tehnologije kao provalnici u stanove. Tako je to i tu se ništa ne može. U stvari, može! U Americi i Zapadnoj Evropi niko ne gleda piratske verzije filmova zato što je i samo gledanje kažnjivo, a tu je i rašireno uverenje da gledajući takav film i sami postajete lopov.

Zarada uprkos pirateriji

Često se napominje da se filmska piraterija dešava u celom svetu, ipak, na većim tržištima, poput američkog, i pored piraterije moguće je zaraditi. Tako je prošle godine, prema podacima sajta Torrent Freak, najpiratizovaniji film bio drugi nastavak „Hobita“, koji je bez obzira na veliki broj torenata zaradio 213 miliona dolara na bioskopskim blagajnama, dok je bioskopski hit „Iron Man 3“, najgledaniji film godine sa zaradom od 409 miliona dolara, na četvrtom mestu najčešće daunlodovanih filmova na sajtu BitTorrent. S druge strane, u Srbiji zahvaljujući pirateriji već i onako mali broj gledalaca u bioskopima dodatno se smanjuje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari