Tekst pišem zbog dva razloga. Prvi – nadam se da će ga pročitati donosioci odluka i razmisliti još jednom o značaju pravosuđa i dobrobiti građana, a drugi – želim da ukažem javnosti da se reformisanje pravosuđa pretvorilo u deformisanje, odnosno da objasnim prikriveni a direktan uticaj na pravosuđe otpuštanjem navodnog viška administracije, to jest pratećeg osoblja.

Merila za određivanje potrebnog broja sudskog i tužilačkog osoblja propisana su pravilnikom o merilima za određivanje njihovog broja koji, isključivo, donosi ministar pravde. Prema tim pravilnicima (jedan za sudsko a drugi za tužilačko osoblje), potreban broj sudskog osoblja u sudu određuje se, po pravilu, prema broju sudija, a potreban broj osoblja u javnom tužilaštvu određuje se, po pravilu, prema broju javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca. Broj sudijskih, odnosno tužilačkih pomoćnika i pripravnika takođe se određuje na osnovu broja sudija i tužilaca.



Prateće osoblje u sudu ili tužilaštvu, kako ih „krste“ oni koji ne znaju način i organizaciju rada u pravosudnom sistemu, ali znaju da postoji višak, jesu svi zaposleni koji nisu sudije i tužioci, ali tokom rada stalno su u dodiru sa predmetom. Dakle, pravosudna administracija ne može da utiče na to kakva će biti sudska ili tužilačka odluka, ali svojim radom pomaže sudijama i tužiocima da dođu do te odluke. Njihov rad veoma je značajan za tok postupka i efikasnost. Upravo pravosudna administracija služi kao veza između suda i građana, jer građani prvi susret imaju sa administracijom. Sudski predmet prvo stiže u pisarnicu. Službenik prima sve prijave, tužbe, žalbe, podneske i slično, otvara ih i zavodi u određene upisnike, raspoređuje i iznosi sudiji. Službenici ne mogu da utiču na odluku, ali na druge načine mogu da utiču na tok postupka. Neko namerno, neko slučajno.

Na primer, mogu da zature predmet, izvuku izveštaj o urednoj dostavi, sklone neki podnesak ili naknadno ubace novi, izgube predmet ili deo pravne građe u predmetu… i na takav način odugovlače ili ubrzavaju postupak. Jednostavno, sve što se preda sudu, prvo ide u ruke službenika. S obzirom na nedovoljan broj administracije zbog čega svi rade sve, teško je naći odgovornog za eventualne propuste koji mogu biti i posledica umora i preopterećenja.

Pravosudni sistem Srbije usporen je prethodno neuspelom reformom, za koju do danas niko nije odgovarao. Naknadnom „popravkom“ vraćeni su nezakonito otpušteni sudije i tužioci, ali u skladu sa njihovim brojem do danas nije popunjen broj potrebnog pratećeg osoblja. Pored toga, uvođenje nove mreže sudova i tužilačke istrage, takođe je dovelo do usporavanja rada pravosuđa, jer je u dva miliona predmeta, koji su bili u nekoj vrsti postupka u osnovnim sudovima, postupak počinjao od početka zbog osnivanja novih sudova i dodeljivanja predmeta novim sudijama, a tužilačka istraga zahtevala je i zahteva veći broj tužilaca i osoblja.

Efikasnost pravosuđa zavisi, pre svega, od broja sudija i tužilaca, broja predmeta u radu, broja sudijskih-tužilačkih pomoćnika i pripravnika i drugog osoblja usklađenog sa brojem sudija i tužilaca, tehničke opremljenosti i broja sudnica.

Sve prethodno pobrojano ne zavisi od sudija i tužilaca, kao ni administracije. Ministar pravde je taj koji ima nadležnost da donosi pravilnik o merilima za određivanje potrebnog broja sudskog i tužilačkog osoblja. Odluku o potrebnom broju sudija i tužilaca donosi Visoki savet sudstva, odnosno Državno veće tužilaca. VSS je u poslednjih nekoliko meseci raspisao oglas za izbor preko 80 sudija. Međutim, to neće povećati efikasnost. Naprotiv, nepopunjavanjem postojećih sistematizacija potrebnim brojem pratećeg osoblja i najavom otpuštanja vlast, u stvari, direktno utiče na efikasnost pravosudnog sistema jer sudije i tužioci nemaju sa kim da rade.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari