Prethodnog vikenda u jednom od beogradskih parkova Ministarstvo unutrašnjih poslova je organizovao jednodnevnu obuku u borilačkim sportovima namenjenu isključivo ženama. Ova akcija je predstavljena kao napor MUP-a da se suprotstavi nasilju nad ženama i pošalje poruku da se nasilje ne sme tolerisati. Postavlja se pitanje da li policija treba da obučava žene da se same fizički zaštite i da li ovakve akcije adekvatno doprinose borbi protiv nasilja prema ženama. I u prvom i u drugom slučaju, odgovor je ne.


Ovakva akcija MUP-a je u najmanju ruku neukusna u godini u kojoj je, do sada, ubijeno najviše žena u partnerskom nasilju. Uloga policije je prvenstveno da zaštiti, između ostalog i žene, a ne da obučava za fizičko obračunavanje sa napadačima. Malo je verovatno da će žena uspeti da se odbrani od nasilnika koji predstavlja pretnju po njen život, rešen da je ubije, ukoliko je policija ne zaštiti. Iako je poželjno podsticati žene da ovladaju veštinama samoodbrane, to u ovom trenutku ne bi trebalo da bude u fokusu policije u borbi protiv porodičnog i partnerskog nasilja.

S druge strane, ako govorimo o nasilju sa kojim se žene suočavaju na ulici, ad hoc obuke samoodbrane ne samo da neće konkretno doprineti povećanju bezbednosti žena, nego će biti i u direktnoj suprotnosti sa jednim od osnovnih zadataka policije – da ohrabri žene da prijave nasilje. Organizovanjem ovakve akcije policija šalje poruku ženama da su one direktno odgovorne za svoju (ne)bezbednost. To podseća na dobro poznati diskurs „okrivljavanja žrtve“, koji promoviše ideju da žena treba da koriguje svoje ponašanje kako bi izbegla nasilje.

Rezultati pilot studije Beogradskog centra za bezbednosnu politiku o bezbednosti žena u javnom prostoru pokazuju da žene koje su doživele nasilje nisu ohrabrene da to prijave policiji, jer smatraju da im predstavnici MUP-a ne veruju. To dovodi do toga da žene sumnjaju u zaštitnu ulogu policije, a organizovanje jednodnevne obuke samozaštite može samo da poveća tu sumnju.

U ovom trenutku, mnogo važnije od obučavanja žena veštinama samoodbrane je da policija razume bezbednosne probleme žena i pruži adekvatan odgovor na te probleme. Ukoliko policija nije senzibilisana za pitanja bezbednosti žena, nije ni spremna adekvatno da odgovori na njihove bezbednosne potrebe i onda nasilje koje se dešava u javnom prostoru ostaje nevidljivo. Nikakvi jednodnevni kursevi samoodbrane neće pomoći da se ova situacija popravi.

Umesto ovakvih ad hoc akcija, potrebno je da MUP poveća broj policajki koje patroliraju ulicama, jer se time povećava poverenje žena u rad policije i preventivno utiče na pojavu kriminala u javnom prostoru. Istraživanja potvrđuju da će žene češće prijaviti nasilje policajki nego li policajcu jer smatraju da postoji više razumevanja i da im je mnogo lakše da pričaju o svom problemu.

Kursevi samoodbrane mogu da budu korisni jedino ako predstavljaju sistemsku meru, a ne jednokratnu akciju. To bi zahtevalo da se kursevi samoodbrane za žene organizuju kontinuirano, a pored sticanja fizičkih veština ženama bi trebalo omogućiti i da otvoreno govore o svojim strahovima kako bi se osnažile i ojačale svoje samopouzdanje.

Autorka je istraživačica Beogradskog centra za bezbednosnu politiku

Preuzeto sa sajta Peščanika

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari