Za početak serije tekstova o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, odabrali smo temu koja se može smatrati krovnom, a to je Ustav Republike Srbije. Osam godina nakon usvajanja, uz stalno preispitivanje legitimnosti njegovog donošenja, nijedna vlast nije ponudila adekvatna rešenja kao odgovor na kritike stručne javnosti.

Organizacije civilnog društva su se fokusirale na neophodnost promena odredaba o ljudskim pravima i insistirale su na javnoj debati o novim ustavnim rešenjima. Sa druge strane, promena dela o uređenju sudske grane vlasti prepoznata je i od političkih stranaka u Srbiji, bilo da su na vlasti ili u opoziciji, te su deklarativno svi samo za ograničenu ustavnu reviziju.

Budući da se u duhu evropskih integracija i Briselskog sporazuma pažnja posvećuje isključivo uređenju sudske vlasti i preambuli, YUCOM je, zajedno sa velikim brojem organizacija civilnog društva, ukazao na pet ključnih oblasti koje ne smeju biti zanemarene prilikom izmene Ustava, a tiču se ljudskih prava.

1. Redefinisanje načela Ustava i hijerarhije normi u Ustavu, tj. primat međunarodnog nad domaćim pravom, 2. Unapređenje nivoa Ustavom garantovanih ljudskih prava i preciziranje sudske i drugih oblika pravne zaštite, 3. Ustavna ograničenja nezavisnosti pravosuđa, 4. Ustavno definisanje institucija za zaštitu ljudskih prava i drugih nezavisnih regulatornih i kontrolnih institucija i 5. Pravo na lokalnu samoupravu i regionalnu autonomiju.

Time se rasprava o Ustavu ne iscrpljuje, ali se doprinosi tome da građani spremno dočekaju najavljene ustavne promene, kako bi se ovog puta na vreme uključili u javnu raspravu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari