Alternativne krivične sankcije postale su popularne u Srbiji tek od 2008. kada je u Beogradu otvorena prva kancelarija poverenika zaduženih za izvršenje. Od tada do danas otvoreno je 25 kancelarija širom Srbije, sledila su stručna usavršavanja poverenika, sudija i javnih tužilaca i aktivnosti na popularizaciji alternativnog kažnjavanja u javnosti.

                       P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

                       P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Da li možemo biti zadovoljni postignutim? Da, ako imamo u vidu da je sistem alternativnih sankcija konačno počeo da funkcioniše. Ali, možda je moglo biti postignuto više. Šta je to što stoji na putu većoj primeni alternativnih sankcija?

Prvo, sudeći po Strategiji za smanjenje preopterećenosti smeštajnih kapaciteta u zavodima za izvršenje krivičnih sankcija u Republici Srbiji (za period od 2010. do 2015. godine), osnovni cilj koji treba postići alternativnim kažnjavanjem je rasterećenje zatvorskih ustanova, a to ne sme da bude jedina svrha alternativnih sankcija.

Drugo, nejasna ideja o tome šta se hoće postići alternativnim sankcijama uticala je na ad hoc upotpunjavanje normativnog okvira, u kome do danas nisu ujednačeni zakoni, čak ni u pogledu naziva neke sankcije. Tako se u Zakonu o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera pominje kućni zatvor, dok se u Krivičnom zakoniku propisuje izvršenje kazne zatvora do jedne godine u prostorijama u kojima osuđeni stanuje. Zakonik o krivičnom postupku u odredbama o primeni načela oportuniteta u radu javnog tužilaštva propisuje obavezu društveno korisnog rada, a Krivični zakonik i Zakon o prekršajima predviđaju rad u javnom interesu. Postoje i druge, bitnije, neusaglašenosti koje otežavaju izricanje i izvršenje sankcija.

Treće, u periodu od 2009. do 2013. zakonodavac je pooštrio kaznenu politiku. To je poruka sudijama da ne bi trebalo da izriču alternativne sankcije, koje se smatraju lakšim u odnosu na zatvor. Kompromis je učestalo izricanje kućnog zatvora, koji ne ostvaruje efekte resocijalizacije. Druge alternative (rad u javnom interesu, a pogotovu uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom) ređe se izriču. A to su „prave“ alternative kojima se može korektivno uticati na učinioca.

Četvrto, skromne materijalne mogućnosti države i nepovoljne posledice reforme pravosuđa 2009. godine uticali su da obuka sudija i tužilaca, organizovanje i širenje Povereničke službe teku po sistemu „korak-dva napred pa jedan nazad“. Sada imamo 25 kancelarija širom Srbije, ali je u njima nedovoljno poverenika.

Uprkos teškoćama, treba istrajati na promociji i razvoju sistema alternativnog kažnjavanja, u koji se, pored državnih organa, moraju uključiti nevladine organizacije i lokalna zajednica. Dobar je primer doprinosa civilnog sektora u ovoj oblasti je projekat „Promocija alternativnih sankcija i mera restorativne pravde“ Fondacije Centar za demokratiju koji je podržala delegacija Evropske unije u Srbiji u okviru programa „Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava“. Jedino tako je moguće da alternative postanu izvršive u zajednici (community based sanctions) i pokažu sve svoje prednosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari