Ako je trebalo da dođe do spajanja procesa, to je trebalo da se desi pre dve godine, a ne 2015. Postupak protiv gospodina Miškovića traje oko godinu dana, a protiv Mila Đuraškovića tri godine. I sudija Vladimir Vučinićkao i sudija Maja Ilićsu odvojeno u svojim izjavama rekli da ne smatraju treba da bude spajanja, i da se tome protive.

Stoga je sadašnja odluka o objedinjavanju iznenađujuća. Postoji rizik pre svega od zaboravljanja dokaza, tu je i faktor ponavljanja i gubitka vremena. Stoga, smatram da je to razočaravajući obrt, kaže u razgovoru za Danas Jan Forester, zastupnik kiparske firme Hemslejd Miroslava Miškovića. Kako ističe, većšest meseci je spreman da iznese svoju uvodnu rečpred sudskim većem kao učesnik u procesu. Suđenje vlasniku Delta holdinga, njegovom sinu Marku i još devetorici optuženih za zloupotrebe u putarskim preduzećima pre dva dana počelo je iz početka, zbog spajanja sa postupkom protiv Mila Đuraškovića i još sedam osoba, u slučaju fabrike maziva FAM iz Kruševca.

– Novo sudsko veće mora da prođe kroz celu dokumentaciju, da ponovo sasluša odbranu optuženih. Ovo je veliki napor, gubitak vremena, ali je i stres. Optuženi su ljudi koji moraju da posluju, i da doprinose ekonomiji, a umesto toga biće dva radna dana u nedelji na sudu. Jedan od problema spajanja je i taj što je jedan od optuženih u jednom postupku u stvari svedok u drugom, pa to predstavlja proceduralnu poteškoću. Ovo je i pravo razočarenje za prijatelje Srbije koji žele da vide pravedan ishod suđenja, ističe sagovornik Danasa.

  • Imate primedbi i na to što je suđenje izmešteno iz Specijalnog suda u Palatu pravde?

– Sem što treba da iznesem iskaz u ime firme Hemslejd, tu je i više stranih posmatrača koji prave detaljne beleške o svemu što čuju na sudu. Dosad su se ročišta održavala u sudnici u Specijalnom sudu u Beogradu, gde sam mogao da govorim i da imam obezbeđen prevod. Mogao sam da kažem članovima sudskog veća to što želim. Isto tako su i strani posmatrači mogli, zahvaljujući dobrom prevodu, da čuju sve što se dešava. Bilo je to vrlo transparentno i za poštovanje kako Srbija demonstrira vladavinu prava i uvažava pravo optuženih na odbranu. Bili smo zadovoljni što strani advokati mogu da govore i da budu prevedeni bez ikakvih problema. Ali…

  • Ali?

– Objavljeno je da će se sledećih 26 ročišta, zaključno sa julom, održavati ne u Specijalnom sudu, koji je odlično opremljen za međunarodna suđenja, nego u Palati pravde. Brine me odsustvo tehničkih uslova za prevod, a samim tim i mogućnost da govorim pred sudom. Nadam se da će nam biti omogućeno da imamo ista prava kao i ranije. Jer nema naznaka da je sudnica u Specijalnom sudu nedostupna do kraja jula. Iskreno se nadam da će pravosuđe Srbije učiniti sve da omogući advokatima i stranim posmatračima da obavljaju svoj posao.

  • Da li će se u odbrani Miškovića nešto promeniti?

– Odbrana je vrlo jednostavna i neće biti nikakvih promena u njoj iz prostog razloga što on nije počinio nikakav prestup ni krivično delo. Optužbe su po mom mišljenju izmišljene. Sam zakon predstavlja izvor, ako smem da kažem, bruke. Način na koji su optužbe konstruisane je pogrešan. Smatram da će ovaj slučaj biti test za mnoge druge slučajeve u kojima su optuženi biznismeni. Promena ovog zakona, koji nije dobar i pravičan, uticaće na spremnost investitora iz inostranstva da ulažu u Srbiju, i uticaće na vladavinu prava. Rečje o članovima 234 i 359 Zakonika o krivičnom postupku Srbije, i ako se oni promene, sve će biti popravljeno.

  • Mislite na zloupotrebu službenog položaja, odnosno ovlašćenja?

– To je zakon iz Titovog vremena, i bio je jednostavan. Ako ste upravnik plantaže jabuka u državnom posedu i ako prodate jabuke svom komšiji a stavite novac sebi u džep, napravili ste prestup. Za to vreme to je bio jasan prestup. Ali, u vreme privatnih kompanija, lični profit je normalan i opravdan. Vlasnici privatnih kompanija sasvim opravdano žele da zarade profit. Tako da nema opravdanja za zadržavanje zakonskih odredbi iz Titovog vremena. Posle kritika Evropskog parlamenta, u Srbiji je stari zakon promenjen u vrlo maloj meri, i mogu da kažem da je novi zakon manje loš od starog. Međutim, sve stare optužnice i dalje se sude po starom zakonu, zloupotreba službenog položaja je samo preimenovana, ali su slučajevi u suštini ostali isti i sudi se na isti način. Nije bilo prave zakonske reforme. Suočavamo se sa hiljadama slučajeva u kome su ljudi optuženi prema starom zakonu i na isti način zato što su radili da njihove kompanije donesu dobit.

  • Jednim manjim delom optužnica se odnosi i na utaju poreza. To je krivično delo u svakoj demokratskoj zemlji?

– U pravu ste, postoji deo optužnice za utaju poreza. Međutim, to je uvedeno nakon što je optužnica za zloupotrebu položaja postala smešna. Naknadno je dakle pridodata, kada je optužba za zloupotrebu položaja postala smešna. Sećam se da je tokom suđenja jedan od računovođa dostavio dva različita dokumenata suda. U prvom dokumentu isti poreski inspektor prvo tvrdi da je sve u redu, a zatim dve godine kasnije, u drugom dokumentu, da nije.

  • Da li odbrana ostaje pri zahtevu da se Miškovićeva imovina odblokira?

– Odgovoriću vam na primeru šire slike – kada država optuži neku osobu za prestup, pokušava naravno sebe da zaštiti tako što će zamrznuti sredstva u vrednosti za koju je osoba optužena da je proneverila. Međutim, u ovom slučaju postoji nerealan odnos. Mora da postoji realni odnos između vrednosti oduzete imovine i ozbiljnosti i težine prestupa. Primera radi, ako je neko optužen za krađu bicikla, prirodno je da država može da traži protivvrednost tog bicikla kao garanciju da će se taj neko pojaviti na sudu. Ali, ne može da oduzme kuću i imovinu te osobe kao garanciju da će se pojaviti na suđenju za krađu bicikla. Miškovićse tereti da je on na osnovu kamate dobio nelegalno nešto više od 200.000 evra, ali imovina koja mu je zamrznuta je 40 miliona evra, oko 20 puta više. Ozbiljnije gledano, on je oštećen još više i time što mu je oduzet pasoš. Ograničen je u svom kretanju i ne može da se sreće sa svojim poslovnim partnerima, pa je šteta mnogo veća nego što se pretpostavlja, jer on kao rukovodilac velike kompanije ne može da obavlja svoj posao.

  • Da li ste pratili žalbu koju je sudija Vladimir Vučinićpokrenuo pred odgovarajućim instancama zbog problema u vezi sa svojom odlukom da privremeno vrati pasoš Miškoviću?

– Pratio sam sa velikom zabrinutošću. Svaki advokat u svakoj zemlji želi da slučaj bude rešen po meritumu, odnosno na pravedan način. To znači da sudija treba da bude slobodan da donese pravednu odluku, i stoga je ovo zabrinjavajuće.

Štrajk – svetski presedan

* Kako vidite višemesečni štrajk advokata u Srbiji?

– Ne znam za sličan primer u svetu, moram da priznam, iako sam advokat 40 godina. Vrlo je uznemirujuća činjenica da srpsko pravosuđe blokirano toliko dugo vremena, jer taj zastoj utiče na sve – na optužene, na svedoke, na same advokate. U vremenu kada je vladavina prava od vitalnog značaja za pripajanje Srbije EU ovo je najmanje željena situacija. Velika mi je čast što mi je kao advokatu iz Škotske omogućeno da se pojavim pred sudom u Srbiji sa togom i perikom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari