Moj sin je završio Medicinski fakultet u Beogradu sa prosekom 10. Ako sam nekog želela da zaposlim, to je on. Međutim, nije imao posao i otišao je u inostranstvo. Možete onda misliti kakav uopšte uticaj imam u tim kanalima zapošljavanja, kaže u razgovoru za Danas Slavica Đukić Dejanović, nova direktorka Klinike za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“, odgovarajući na optužbe za nepotizam, koje su se pojavile u medijima.

Da li je istina da je više od 80 ljudi ostalo bez posla u „Lazi Lazareviću“ otkad ste vi na čelu?

– Niko nije otpušten. Ljudi su bili angažovani na privremenim i povremenim poslovima i sve dok ustanova ima novca da ih plaća, oni će se i dalje angažovati. Nažalost, mi nemamo nijedan dinar sopstvenih sredstava, tako da određenom broju ljudi nisam mogla produžiti ugovore. Na njih će ova ustanova uvek računati, ali u ovom trenutku nemamo novca da ih zadržimo. Mnogi od njih su već radili na drugim radnim mestima, a ovde su imali ugovore za povremene poslove. I radi se o 30 osoba, a ne 80 kako navode pojedini mediji.

Postoje tvrdnje da ste u proteklih nekoliko godina zaposlili tridesetak rođaka i prijatelja na Klinici?

– To su apsolutne neistine. Posebno da sam zaposlila rođaka svoje snaje, koji je navodno mašinski inženjer, a kojeg sam postavila na mesto tehničara da daje pacijentima injekcije. Istina je da ta osoba radi više od 10 godina na Klinici, mnogo pre nego što sam postala ministarka. On je završio Elektrotehnički fakultet, odsek biomedicina i radi posao za koji je kvalifikovan.

U toku je istraga o malverzacijama sa psihoaktivnim lekovima, koja se vodi i protiv pojedinaca iz Ministarstva zdravlja. Da li ste bili upoznati sa time da nedostaju kilogrami dijazepama i da je bilo drugih nepravilnosti?

– Nisam upoznata s tim, a kompletna istraga u vezi sa slučajem se odnosi na period pre nego što sam postala ministarka. Dakle, na 2011. godinu, a ja sam na čelo Ministarstva zdravlja došla sredinom 2012. Nisam se bavila time šta je odeljenje ministarstva koje je zaduženo za narkotike radilo, jer se nisam bavila prošlošću. Cilj mi je bio da unapredim postojeći nivo zdravstvene zaštite.

Druga istraga koja se sprovodi u vezi je sa rekonstrukcijom kliničkih centara u Srbiji, odnosno ogromnim kašnjenjima iako su znatna sredstva već potrošena. Koliko ste u toku sa tim slučajem?

– Mi u zdravstvu smo ukazivali da nam klinički centri trebaju kao hleb nasušni, da nam treba rekonstrukcija sva četiri postojeća – u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu. Kada sam postala ministarka, frapantan mi je bio podatak da su za rekonstrukciju centara već nekoliko godina bili potpisani ugovori, a da čak ni planovi za njihovu izgradnju nisu bili završeni. Kasnilo se više od sedam godina. Pokušala sam to da ubrzam, tako da je KC Niš počeo da se obnavlja u vreme mog mandata. Po nekoj dinamici, KC Novi Sad je relativno brzo trebalo da počne da se radi, a zatim KC Kragujevac. Gde je zapelo, i zašto je to stalo u poslednjem periodu, ne znam. U Ministarstvu zdravlja, u vreme dok sam bila ministarka, sigurno nije bilo nikakvih propusta i zloupotreba. Da li je bilo na drugim mestima, ranije ili kasnije, zaista ne znam.

Do kakvih saznanja je došla inspekcija Ministarstva zdravlja?

– Za kontrolu tokova novca zadužena je finansijska inspekcija. Ministarstvo ne može pratiti finansijske tokove, nema kapacitete, niti mu je to u opisu poslu. Od inspektorata Ministarstva finansija, dok sam bila ministarka, nisam dobila obaveštenje da je bilo propusta tog tipa. Za jedini tender raspisan u to vreme, oko posla u KC Niš, firma koja je ponudila najnižu cenu dobila je posao i to je bilo transparentno. Zašto ni projektna dokumentacija za rekonstrukciju kliničkih centara nije bila gotova tolike godine, a ipak smo se bili zadužili, i zašto sa poslovima i sada ide sporo, treba da ispitaju nadležne službe.

Depresija bolest 21. veka

Stručnjaci upozoravaju da su mentalne bolesti u ekspanziji i nazivaju ih bolestima 21. veka. Koliko su rasprostranjene?

– Mentalnih bolesti biće sve više. Do kraja 2020, po proceni SZO, depresija će biti najveći uzročnik onesposobljenosti ljudi za rad. Ona će po učestalosti biti bolest broj dva, odmah posle kardiovaskularnih oboljenja. Zbog toga se moramo spremiti i strukom, i znanjem, i određenim planovima. Ne znam da li postoji čovek koji bar jednom u životu nije imao mentalnu smetnju. Svako od nas ima svoju tačku, prag mentalnog loma. I nažalost, svako od nas može upasti i u najteže mentalne probleme, kao što su psihoze. Ali, mnogo toga se može sprečiti programima prevencije.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari