„Karlsberg Siti“, jedna od omiljenih meta turista u Kopenhagenu, vraća se u normalu posle stampeda više od 4.000 naučnika iz 75 zemalja, evropskih zvaničnika i stratega nauke i tehnologije, predstavnika biznisa i čak 600 specijalizovanih novinara sa svih kontinenata koji su krajem juna prisustvovali najvećem naučnom forumu na svetu ESOF 2014.

Vođene devizom „Danas naučna vest, sutra politika!“, Forum su pokrivale čitave ekipe vodećih publikacija „Science“, „Nature“, „National Geografic“, i „EuroScientist“, koji je objavio i specijalno izdanje posvećeno ESOF-u.

Među događajima namenjenim sladokuscima u nauci, ESOF je jagoda na šlagu. Jednom u dve godine vreme je da izrone iz svojih istraživanja i uživaju u stimulativnoj razmeni sa ostalim roniocima u svetu tajni ovog našeg i drugih svetova, da izađu iz laboratorija i provere sa drugim ljudima vrednost onoga što rade. Tokom šest dana juna oni su preplavili ulice, dvorane, umetničke galerije i vrtove ove autentične gradske celine, svedoka 167-godišnje istorije danske industrijske kulture („Karlsberg“ je osnovan 1847). Začetnik Karlsberg imperije, koja je dobila ime po njegovom sinu Karlu, Jakob Kristijan Jakobsen, inače kapetan sa Jutlanda, nikako nije bio običan industrijalac, već se strasno zanimao za nauku i uredno pratio predavanja fizičara i osnivača Tehničkog univerziteta Hansa Kristijana Orsteda. Fasciniran modernom tehnologijom, uveo je mnoge novine i revolucionisao industriju piva u međunarodnim okvirima (između ostalog, prvi je u procesu proizvodnje koristio termometar). Još 1875. osniva Karlsberg laboratoriju, danas referentnu za testiranje kvaliteta piva iz celog sveta, a u istom prostoru smeštene su Karlsberg akademija i Karlsberg istraživački centar. Čitav „Karlsberg“ zaveštao je Karlsberg fondaciji (1876), koja je i danas kontrolni vlasnik, poznatoj i po tome što istaknutim naučnicima obezbeđuje boravak i uslove za rad u svom počasnom rezidencijalnom delu (čuveni danski fizičar Nils Bor proveo je ovde punih 30 godina – od 1932. do 1962). Razvojna kompanija Karlsberg Byen danas nastavlja tradiciju podrške nauci – upravo gradi najsavremeniji kampus za UCC (University College Capital) kao i 22 ekskluzivne privatne rezidencije za naučnike iz inostranstva koji posećuju Kopenhagen. Njihovo, a svetsko!

Poslednjih godina distrikt Karlsberg postao je jedan od najvibrantnijih delova Kopenhagena i, što bi stari Jakobsen naročito voleo da vidi, centar kulturnih aktivnosti i meka za radoznale u kojoj nauka ima počasno mesto.

Idealan izbor mesta za ovaj šareni skup istraživača najrazličitijih profila (među kojima i šest nobelovaca) koji se nimalo smrknutog lika bave rešavanjem pitanja opstanka planete – od porekla i budućnosti svemira, preko globalnog zagrevanja, simulacija Velikog praska i budućih ekonomskih kretanja, smišljanja novih izvora energije, eliminacije hemijskog oružja ili najezde salmonele, pa sve do rešavanja svetskih dilema zvanih „killing me softly“ – da li je opasnija elektronska cigareta ili duvan i da li će roboti kao ratne mašine koje ne znaju za milost, ali ni za mržnju, strah i konfuziju, ispasti etičniji od običnih vojnika.

Pod zajedničkim nazivom „Nauka gradi mostove“, žive debate odvijale su u svim mogućim pravcima i u svim raspoloživim, formalnim ali i neformalno osvojenim prostorima Kopenhagena. Dovoljno je reći da je ESOF 2014. otvorila njeno veličanstvo kraljica Danske Margareta II lično, lagano pronevši svoju kraljevsku pojavu duž cele svečane dvorane kroz špalir od nekoliko hiljada naučnika iz celog sveta, prethodno diskretno upućenih da ne bi bilo zgodno da se kraljici aplaudira, zbog procene da je oduševljeni naučni puk (više generalno ponet događajem nego prisustvom monarha) na ivici da to spontano učini. Kraljica se obratila ne skrivajući koliko je impresionirana brojem talentovanih ljudi okupljenih baš u njenom kraljevstvu, u kome naučna radoznalost ne jenjava još od 16. veka, kada je astronom Tiho Brahe otkrio zvezdu za koju je kasnije utvrđeno da je supernova, srušivši tako Aristotelovu dogmu da se nebeski svod ne menja.

Na ceremoniji otvaranja, koju je vodila Dominik Leglu, glavna urednica časopisa „Scienece et avenir“, govorili su i predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Brozo i danska ministarka za visoko obrazovanje i nauku Sofi Carsten Nilsen (koja, uzgred budi rečeno, po izgledu nimalo ne zaostaje za prelepom premijerkom Hele Torning Šmit, prvom ženom na toj funkciji). U obaveznom muzičkom delu programa, numeru sa svog najnovijeg albuma „Septembarska pesma“ otpevao je odlični Peter Vust, održavši i kratko i slatko predavanje „Zašto se bavimo muzikom“, puno duhovitih video-ilustracija. Ovaj pevač i kompozitor je, naime, i ugledni neuronaučnik, šef istraživačkog tima „Muzika u mozgu“, koji se u Centru za integrativne neuronauke (CFIN) Univerziteta u Arhusu bavi psihomuzikologijom.

Kolateralni cilj ESOF-a je i da što bolje informiše o vrednostima i kulturi zemlje domaćina. Ovoga puta to je najmanja skandinavska država sa 5,4 miliona stanovnika, koji su zvanično proglašeni za najsrećnije na svetu (istraživanje njujorškog Kolumbija univerziteta rađeno za UN), uprkos tome što zima traje duže od sva tri godišnja doba zajedno i mrak veći deo godine pada već u četiri sata. Uzrok njihove sreće jedan od učesnika Foruma potražio je u mentalitetu – ljudi jednostavno nemaju velike prohteve. Danci ne žele namenske kredite, iako se kamata kreće oko 3 odsto (banke umesto kredita, koje odobravaju samo u debelo dokazanoj krajnjoj nuždi, građanima nude kurseve o tome kako da upravljaju svojim novcem), a koncept „dozvoljenog minusa“ uopšte ne razumeju. Govornik nije izneo dokaze o uticaju na sreću Danaca nekih drugih parametara kao što je, na primer, BDP po glavi stanovnika od gotovo 44.000 eura (drugi po visini u EU). Od 1980. ekonomija beleži rast od 80 odsto! Statistike kažu da Danci sa svojom zaradom žive 25 odsto bolje od prosečnog stanovnika EU. Za socijalnu zaštitu izdvajaju čak 35 odsto BDP-a. Zaposleno je 76 odsto stanovništva između 20 i 65 godina, a nezaposlenost je u krizi dostigla zabrinjavajućih 7,5 posto. Pa ajde sad budi nesrećan u kraljevstvu danskom, gadno izvikanom iz Šekspirovih nepoznatih pobuda.

Da pomenutim hiljadama učesnika iz ostalih, uglavnom (ali ne baš toliko) srećnih zemalja, danska sreća bude očitija, održavanje ESOF-a palo je u vreme sveopšte radosti izazvane prirodnom činjenicom postojanja najdužeg dana u godini i skandinavskom tradicijom njegovog slavljenja. Za junskih belih noći u zalasku sunca Danci uživaju tek pred ponoć, a dotičnog najdužeg dana ceo Kopenhagen je do kasno napolju. Po parkovima, na obali ili najmanjoj bašti ispred kuće, na ćebencetu piknikuju porodice s decom, bajkeri, tinejdžeri i večiti tinejdžeri iz čuvene Kristijanije (poslednja hipi enklava u Evropi, autonomna zajednica sa oko 900 stanovnika, nezavisna od danske vlade, nastala 1971. kada je grupa hipika naselila napuštenu vojnu bazu i proglasila je alternativnim društvom. „Narod“ Kristijanije razvio je sopstvena pravila koja zabranjuju krađu, automobile, oružje, pancire i teške droge, a imaju i svoju valutu).

Većina učesnika skupa, poneta atmosferom u prepunom parku Enghave, nedaleko od Kralsberga, gde se u čast najdužeg dana točilo pivo i održavao i rok koncert, spontano je napustila organizovani „social event“, ne manje veselu žurku u poznatom klubu „Vega“, da bi se pridružila fešti u parku. Simbolično paljenje ogromne vatre, obavljeno je još po danu, dva sata pre ponoći, jer Danci ni u čemu ne preteruju, a i sutra se radi.

Više od 38.000 ljudi, od predškolske dece do samih naučnika, posetilo je festival nauke za svakoga, sa stotinama uzbudljivih događanja koje je priredilo čak 85 organizacija iz 20 zemalja. Za razliku od Eurosonga, čija je organizacija izazvala mnogo negativnih reakcija Danaca zbog enormnih troškova, nikome nije palo na pamet da postavi slično pitanje u vezi sa Festivalom nauke.

Mladi i manje mladi mogli su do mile volje da istražuju budućnost u sedam festivalskih zona u Karlsbergu – da prošetaju sa robotom najsličnijem čoveku do sada proizvedenim na svetu, da naprave sopstveni oblak, uđu u pravu svemirsku letelicu, „dresiraju trutove“, „igraju se“ sa matičnim ćelijama, a u interaktivnim šou programima saznaju sve što bi ih moglo zanimati na ovome svetu – od genetski modifikovane hrane do različitih modela demokratije.

Više od 6.000 posetilaca popelo se na velike istraživačke brodove DANA, „Aurora“ i „Solea“ ukotvljene u luci tokom festival „Nauka u gradu“ i dobilo šansu da se unese u ulogu Kustoa. More školske dece otvorenih usta otkrivalo je na festivalu neviđene tajne, a gajile su se i posebne discipline kao što je penjanje po drveću ili istraživanje kanalizacionih cevi Kopenhagena i druge akrobacije koje u školi nisu najpoželjnije, čak ni u Danskoj, gde se deca odgajaju da budu slobodna i samostalna. Takvo vaspitanje počinje bukvalno u kolicima parkiranim ispred supermarketa, u kojima ekstremno nezavisne bebe, bez obzira na vremenske uslove, bez nadzora čekaju dok mame ne završe kupovinu. U nešto starijem uzrastu, čeliče se u popularnim „šumskim vrtićima“ – „ustanovama“ koje se sastoje od improvizovanog sanitarnog čvora na livadi, u kojima ih vaspitačice puštaju da istražuju šumu (na užas naše brojne danske gastarbajterske dijaspore) umesto da im u vrtiću lepo puštaju neku dansku Cecu. Ne kupuju im se tone igračaka, treba da budu kreativni i igraju se napolju, bez uplitanja odraslih.

Porez na poslovni laptop

Danci su bogat i radan narod, ali s naglaskom na meri. Dobro je zarađivati mnogo, ali pokazivati bogatstvo je nepristojno. Dobro je raditi i ne zabušavati, ali u radno vreme. Poslovni laptop ostaje na poslu – ako ga nosiš kući i radiš, plaća se poseban porez. Kao i na prekovremeni rad (ali su neplaćeni prekovremeni sati nezabeležena pojava) i korišćenje službenog mobilnog van radnog vremena. Petkom ujutru se ne radi, kolektivno se doručkuje, a poslovna hijerarhija je prilično apstraktna da bi se svi osećali jednakima.

Deca vire iz prikolica

Da je Danska je jedna od retkih evropskih zemalja koja nema ozbiljnih problema s natalitetom, odmah je vidljivo – deca su svuda, roditelji ih uvek vode sa sobom jer su dadilje najčešće neprihvatljive, a po dvoje-troje vire iz prikolica dodatih na bicikle, koje služe kako za prevoz sitne dece tako i sitnog prtljaga i bakaluka. Kako Danci veoma drže do ekologije i zdravog života, bicikl u bezbroj pojavnih oblika, sa prikolicama najraznovrsnije izvedbe, na tronu je kao prevozno sredstvo. Ako baš moraju, voze malolitražne automobile, a prava je retkost videti Audi, BMW, Mercedes ili druge „ale od mašina“, kako svaki Srbin svome čedu tepa. Porez na luksuzne automobile je skoro dvostruko veći od cene samog vozila i iznosi 180%.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari