„Znam tačan datum. Bio je to 17. maj 2014. Moj rođendan. Rade i ja smo sedeli u kafiću u centru grada. Već nekoliko dana je padala kiša bez prestanka. U jednom trenutku smo dobili vest da se reka izlila u Obrenovcu. Znali smo da moramo nešto da uradimo“, priča Đorđe Nenadić, generalni sekretar Udruženja Srba iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.

Rade o kojem govori je Rade Marinković, predsednik istog udruženja. Njih dvojica su godinu dana ranije osnovali udruženje sa željom da pomognu ljudima koji su došli iz BiH u Srbiju da studiraju ili rade. Frustrirani činjenicom da su slične grupe uvek na neki način povezane sa određenom političkom idejom, želeli su da naprave nešto drugačije. Pošto i sami vuku korene iz Bosne i Republike Srpske, želeli su da se fokusiraju na stvarne probleme sa kojima se ljudi koji dođu u Srbiju suočavaju. Ipak, do događaja koji će ostati upamćeni kao „majske poplave“ njihovo udruženje je postojalo manje-više samo na papiru.

„Počeli smo da okrećemo telefone. Za pola sata okupilo se više od trideset ljudi. Sat vremena kasnije smo sedeli u kolima i išli ka Obrenovcu. Imali smo šest terenskih vozila i dva čamca“, prepričava Đorđe događaje koji su se desili te večeri. Kako kaže, negde na tom putu do Obrenovca je Udruženje Srba iz Republike Srpske i BiH pronašlo sebe.

„Bilo je sablasno. Obrenovac je bio u potpunom mraku. Ono što me je iznenadilo je koliko je bilo tiho. Nije moglo da se čuje gotovo ništa. Osim huka vode“, priča Đorđe. „Kada smo stigli, nismo bili sigurni šta da radimo, ali smo se nekako organizovali. Čamcima smo prevozili ljude na sigurno. U tom trenutku u Obrenovcu nije bilo vojnika, građani su bili prepušteni sami sebi. Bilo je malo policije, ali ni oni nisu znali šta da učine. Čak su u jednom trenutku policajci zahtevali od nas instrukcije, toliko su bili zatečeni. Ostali smo tu do jutra, čineći onoliko koliko smo mogli“, opisuje Nenadić.

Pokazaće se da je ta noć u beogradskom predgrađu bila presudna za Udruženje Srba iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Neko je okačio slike iz Obrenovca na društvene mreže i onda su telefoni počeli da zvone. Ljudi su se javljali nudeći pomoć. Vrlo brzo se dobra ideja osnivača opredmetila i Udruženje danas broji oko 3.000 članova. To je Radetu i Đorđu omogućilo da organizuju veliki broj humanitarnih akcija.

„Prošlog leta za vreme velike nestašice krvi organizovali akciju dobrovoljnog davanja. Bilo nas je preko šezdeset. Isto planiramo da uradimo i ove godine. Takođe, uskoro planiramo da za 300 nezbrinute dece iz Republike Srpske organizujemo izlet u Beograd“, nabraja Đorđe samo neke od akcija kojima će se udruženje baviti u narednom periodu. Osnovna ideja udruženja je i dalje netaknuta.

„Mi pomažemo ljudima koji iz Bosne žive u Srbiji na najrazličitije načine. Dajemo im informacije, povezujemo ih sa ljudima koji mogu da im pomognu. U suštini činimo šta možemo da im makar malo olakšamo život. I za to uglavnom nije potreban nikakav novac, samo dobra volja“, navodi Nenadić.

A da ima ljudi kojima je potrebna pomoć – to je nesporno. Iako ne postoje zvanični podaci o broju ljudi iz Bosne i Republike Srpske koji žive u Srbiji, Đorđe Nenadić kaže da ta brojka ide i do pola miliona. I svi oni sada imaju kome da se obrate ukoliko ne znaju gde da se prijave kako bi dobili zdravstvenu knjižicu ili žele da plaćaju školarinu u više rata ili imaju bilo koji drugi problem. Takođe, imaju gde da odu ukoliko samo žele sa nekim ko ih razume da porazgovaraju. Najvažnije, Udruženje Srba iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine je pravo mesto za njih ako žele nekome da pomognu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari