Svi naučni instituti od Tokija preko Vladivostoka i Ženeve pa do San Franciska potvrđuju da su postavke naučnika Milutina Milankovića o klimatskim promenama i očekivanim temperaturnim kolebanjima na našoj planeti – tačne.

Mada ne izgleda tako, zbog beskrajno neodgovornog ponašanja velikih država i industrijskih kompleksa kojima kao da upravlja neki Leks Lutor, „zli naučnik lud za moći“. Takav je samo fikcija, ali supernegativaca nam ne manjka. Posebno onih koji truju zemlju, vodu i vazduh da bi došli do profita.

Zbog toga su se nacionalne ekonomije i državne strategije našle pred mnogim pitanjima, a u Beogradu je organizovana tribina sa zadatkom da odgovori: „Da li će klimatske promene usporiti ulazak Srbije u EU“. Suorganizatori tribine u Naučnom klubu, pored domaćina Centra za promociju nauke u Srbiji, bili su predstavnici Fondacije „Hajnrih Bel“. Imajući u vidu aktuelni trend državne politike reklo bi se da je pitanje sasvim očekivano.

Nakon poslednjeg, „Petog izveštaja“ Međuvladinog panela za klimatske promene (IPCC), potvrđeno je da je za promenu klime odgovoran čovek. Uoči klimatskog samita u Limi, u Peruu (COP20), kao i samita najavljenog za Pariz 2015, dolazi do novog političkog prestrojavanja u odnosu na ovu temu. Istovremeno, učestale prirodne nepogode ukazuju na neophodnost veće adaptacije na klimatske promene i u malim državama.

Kako se klimatske promene percipiraju u srpskoj javnosti? Kako će političke odluke u oblasti životne sredine uticati na tok pregovora? Koliko je to pitanje „tehničko“, a koliko „političko“? Kolika je ekonomska cena ovakvog usaglašavanja? Kako je klimatska politika povezana sa svim drugim oblastima, a pre svega sa poglavljem 15 koje se odnosi na energetiku? Ovo su neke od tema o kojima su govorili Danijela Božanić iz Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine, Vladimir Đurđević sa Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Aleksandar Macura, član Tima Evropa, te Damjan Rehm Bogunović iz Fondacije „Hajnrih Bel“.

Svi su se složili da Srbija nema neku ozbiljnu strategiju, kao uostalom ni većina država na svetu, u uslovima kada se očekuje da će u narednih 35 godina temperatura na Zemlji prosečno porasti tri stepena Celzijusa. Danijela Božanić je rekla da generalno priče o svim očekivanim klimatskim promenama nisu nešto što se događa u kratkom periodu.

– Kod nas se na tome počelo od 2008. godine. To je nešto što se radi udruženim snagama sa drugim ministarstvima. Monitoring po metodologiji Ujedinjenih nacija (UN) radi se u saradnji sa Evropskom unijom (EU). Naravno, postavlja se pitanje volje šta da se uradi. A priča o klimi postavlja se na način koliko će nas to koštati, a ne koje koristi možemo dobiti – rekla je Božanićeva.

Aleksandar Macura je rekao da još nemamo nacionalnu politiku o klimatskim promenama.

– Uključivanje Kine i SAD u ovo pitanje govori o kolikim se problemima radi. Niko ne može očekivati da će ovo pitanje nestati samo od sebe… Sam zakonodavni okvir nije dovoljan, već je potrebno nešto više. Energetika i saobraćaj treba direktno da budu konsultovani šta da se radi i planira. Razvojna strategija EU govori o planovima do 2050. godine – objasnio je on.

Damjan Rehm Bogunović smatra da evropski interes još uvek nije vidljiv, dok je Vladimir Đurđević ovako formulisao svoj stav:

– Samo je čovek odgovoran, a to konstatujem kao neko ko se bavi naukom, da kao centar civilizacije odredi kako će se ponašati kako bi izbegao pogubne uticaje efekta staklene bašte koja sada deluje. A to se pitanje stalno odlaže, dok koncentracija ugljen-dioksida raste. Dobro je poznato šta to sve sa sobom nosi, a to su svi pogubni efekti staklene bašte, znači porast nivoa mora, topljenje severne ledene ploče, povećanje pH vrednosti okeana, smanjivanje snežne kape na Zemlji, promenu temperature u odnosu na sada poznatu emisiju gasova… I sve to što sa sobom nosi ta projekcija nije ni manje ni više pesimistična nego realna u odnosu na ono što radimo. A to je da će temperatura biti četiri stepena viša na kraju ovoga veka. Postavlja se pitanje da li je Milutin Milanković u koliziji sa modernim gledanjem na klimu. To nije pravo pitanje. Teorije Milutina Milankovića su prave naučne teorije, na osnovama fizike i matematike, gde je ukalkulisan kao vrednost nagib Zemlje, a onda u odnosu na to dolazi do razlike u osunčavanju. Te teorije će važiti u svakom slučaju, a svakako iz toga ne možemo izvući kratkoročne prognoze šta će biti u sledećih deset ili dvadeset godina. Projekcije Milankovića govore o hiljadama godina, a mi to kao civilizacija dramatično menjamo za nekoliko decenija. Pa, već je većina životinjskih vrsta izumrla, a ugljen-dioksida ima četiri puta više, u mnogim oblastima promenjen je hemijski sastav tla, vazduha i vode… – rekao je Đurđević.

Jasno je da je sa ovakvim trendom planeta zapravo na putu da doživi klimatski krah, sa nesagledivim posledicama po čoveka te svu poznatu floru i faunu. Da li će to nacionalne ekonomije uvažiti, ne postavlja se kao pitanje jer one to ne uvažavaju, a najveća je odgovornost na industrijski najrazvijenijima iz grupacija G8 ili G20 jer oni svi skupa mogu preći granicu kada čovečanstvo više neće imati izbora nego će se naći u jednosmernoj ulici koja će voditi ka novom liku naše planete, koja će ličiti na pustinju Gobi ili Saharu, sa malim oazama oko kojih će se voditi rat za ono čega je homo sapiens u istoriji imao u izobilju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari