Da li ste ikada čuli za Nikolu Teslu? Pita Džozef Sikorski, reditelj dokumentarnog filma „Toranj narodu“, prolaznike u Njujorku u jednoj od scena ovog ostvarenja, koje će imati evropsku premijeru u ponedeljak, 6. aprila, u Sava centru. Devetoro od deset ljudi nije znalo odgovor na ovo pitanje, iako su stajali na samo metar razdaljine od bronzane biste slavnog naučnika koja se nalazi u dvorištu Srpske pravoslavne crkve Sveti Sava na Menhetnu.

– O Tesli se jako malo zna i u Srbiji. Za nas je samo bitno koje nacionalnosti mu je bio otac. A malo toga se zaista zna o tome zašto je on važan za svet. Ovaj film je prilika da o Tesli govorimo na drugi način. Da naučimo nešto više o njegovim pronalascima – kaže Nenad Stanković, organizator projekcije i urednik Tesla magazina.

Film „Toranj narodu“ istražuje prošlost, sadašnjost i budućnost Tesline jedine preživele laboratorije na Long Ajlendu i bavi se Teslinom idejom bežičnog prenosa energije. Pre više od jednog veka Nikola Tesla je sanjao da svetu podari besplatan bežični prenos energije iz tornja i laboratorije Vardenklif na Long Ajlendu. Ostaci tog Teslinog epohalnog dela su tokom decenija bili gotovo izgubljeni, da bi pre tri godine, na inicijativu Metjua Inmana, koji je preko veb platforme prikupio novac i uspeo da spase istorijski simbol Tesline laboratorije od nestanka. Film govori o tome kako se svet ujedinio da ispravi veliku istorijsku nepravdu i podseti na dugu i tešku borbu skoro zaboravljenog pronalazača i naučnika.

– Toranj u Vardenklifu na Long Ajlendu je najzanimljiviji deo njegovog rada. On je želeo da globalizuje bežični prenos signala i prenos energije. Verovao je da ima rešenje i bio je na korak od njega. Uspeo je da dobije podršku čuvenog američkog magnata Džeja Pija Morgana. Ali je posle dve godine upao u finansijske teškoće. Toranj visok 60 metara srušen je 1917. godine. Ostaci laboratorije spaseni su zahvaljujući Metju Inmanu, koji je sakupio novac i otkupio ceo prostor – kaže Branimir Jovanović, direktor Muzeja Nikola Tesla.

On dodaje da je za razumevanje važnosti Teslinog poduhvata potrebno shvatiti u kakvom vremenu je on pokušao da omogući prenos energije.

– Na početku 20. veka na Zemlji je živelo milijardu stanovnika. Struja je postojala samo u velikim gradovima, a ostatak planete je i dalje bio u mraku. Njujorkom su vozile autobuske kočije. Sterilisane vode još nije bilo. U takvoj situaciji on pokušava da napravi sistem bežične energije. Nije ni čudo da je toliko ljudi bilo zbunjeno njegovom idejom – ističe Jovanović.

Kako kaže, film je posebno zanimljiv jer se bavi i tim okolnostima, ali i svim moralnim problemima sa kojima se susretao.

– Tesla je video da se civilizacija ne razvija u dobrom pravcu, te da, ako se ne budu paralelno rešavali moralni problemi sa finansijskim, uslediće velika kriza društva. Zbog toga je film interesantan – kaže Jovanović.

Filmskoj projekciji prisustvovaće i jedini Teslin krvni srodnik – unuk njegove sestre Angeline Vilijam Trebo. Kako kaže, on je poslednji živi čovek koji ne samo da je sreo Teslu već ga je on izgrlio i izljubio.

– Imao sam nekih sedam-osam godina kada sam ga poslednji put video. Došao sam sa majkom kod njega i lepo nas je lepo ugostio. Nije bio zainteresovan za decu, ali je mene izljubio tri puta. Moja majka ima britansko poreklo i u njenom društvu žene su stalno želele da ljube i grle malu decu, što ja nisam voleo. Ali važilo je pravilo da kada upoznaješ muškarca, onda se sa njim rukuješ. Ja sam se čak malo povukao od njega kada smo se pozdravili, ali on me je zagrlio i izljubio. Sećam se kako mi je razbarušio kosu – kaže kroz osmeh Teslin unuk.

On dodaje da Teslu bije glas da je bio alergičan na bacile.

– Iako sam ja bio lepo obučen, sigurno sam bio nosilac bacila. Kasnije sam shvatio da mnoge takve stvari za koje se mislilo da su Tesline osobine, da je za njih bio zaslužan on sam, jer je želeo da doda malo više dramatičnosti tokom razgovora sa novinarima. On nikada nije bio uvređen zbog onoga što su pisali o njemu. To ga je zabavljalo. Brojanje hrane, brisanje viljuške… verovatno je imao averziju prema tim stvarima, ali je verovatno i često to činio samo iz zabave – kaže Torbo, koji tada nije shvatao koliko će taj susret zapravo obeležiti njegov život.

Kako kaže, vremenom je počeo da oseća bliskost sa svojim pretkom, koji je takođe, kao i on, izgubio starijeg brata, i zbog koga je i on počeo da se bavi naukom.

– Moj otac je takođe bio čuveni naučnik Nikola Trbojević, poznat i kao Nikolas Džej Terbo. Svaki auto ima u sebi patente koje je on osmislio. U mojoj kući nikada nije bilo pitanje čime ću se ja baviti. Znalo se da ću biti mašinski inženjer. Bilo je samo pitanje u koju ću školu otići – ističe Terbo.

Kako kaže, njegov otac je bio veliki prijatelj Mihajla Pupina, koji ga je i doveo u Sjedinjene Američke Države, i često ga je pominjao, isto koliko i Teslu.

– Gotovo trećina pisama iz Tesline zaostavštine koju je pisao rodbini bila je upućena mom ocu. Njih dvojica bili su vrlo slični. Osim istog imena, dele još mnogo stvari. Obojica su rođeni u Lici i obojica su bili sinovi pravoslavnih sveštenika. Samo oni su se u svom bližem okruženju bavili naukom i samo oni su otišli u SAD. Delili su sličan smisao za humor. Tesla mu je jednom prilikom rekao, kada je moj otac imao neke probleme u braku sa mojom majkom, da su brak i nauka stalni posao. Verovatno se zato on nikada nije ni ženio – objašnjava Terbo, koji je sada radi kao sekretar Teslinog memorijalnog društva.

Na pitanje zašto Tesla danas nije toliko poznat u svetu, uprkos svim pronalascima bez kojih je naš život nezamisliv, on odgovara da je tokom života Tesla bio priznati naučnik.

– Na prelasku iz 19. u 20. vek, kada je Tesla radio na stvaranju električnog sistema na Nijagarinim vodopadima, bio je poznat koliko i Tomas Edison. Bio je poznat u SAD, u Srbiji, svugde… Edison je verovatno bio malo poznatiji, jer je njegovo ime bilo vezano za nekoliko međunarodnih firmi. Ipak, Tesla je živeo kao poznata ličnost do svoje smrti. Imao je državnu sahranu 1943. godine. Ali nakon Drugog svetskog rata nije bilo mesta u američkoj emotivnoj psihologiji za previše ikona. Edison je taj prostor već zauzeo. Mislim da je ključna tačka koja je dovela do ponovnog upoznavanja Tesle bila na proslavi 200 godina od osnivanja Sjedinjenih Američkih Država 1976. godine, kada je svaka država na svetu donela poklone predsedniku. Josip Broz Tito je poklonio statuu Tesle koji gleda na Nijagarine vodopade. Od tog trenutka video sam poboljšanje. Stalni rast interesovanja. Još uvek to nije ni blizu privirivanju njegovom životu i radu, ali sve je bolje – kaže Terbo, dodajući da danas postoji čak i Teslin automobil, koji on doduše ne vozi.

On napominje da je film „Toranj narodu“ profesionalno snimljen dugometražni dokumentarac o njegovom pretku.

– Znam čak nekih šest ili sedam filmova koji su bili inspirisani Teslom. Nijedan od njih nije našao neophodne finansije da to urade kako treba ili uopšte nisu snimljeni. Verujem da će se to ipak dogoditi, i to verovatno vrlo brzo. Da će Holivud uvideti potencijal Tesline priče – zaključuje Terbo dodajući, kroz smeh, da je on slobodan za bilo kakve tehničke savete.

Premijera u Njujorkeru

Film „Toranj nauke“ svetsku premijeru imao je upravo u hotelu „Njujorker“, gde je Nikola Tesla proveo veliki deo svog života. Projekcija je u svečanoj sali u kojoj je Tesla voleo da slavi svoje rođendane razgovarajući sa novinarima bila dupke puna. Među publikom bili su i slavni reditelji Džim Džarmuš i Bob Vilson, koji pripremaju operu o slavnom naučniku. U Srbiji film nakon premijere neće imati bioskopsku distribuciju, ali će verovatno biti prikazan ponovo sledeće godine prilikom obeležavanja 160 godina od Teslinog rođenja.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari